to be ... to be

srijeda, 05.10.2016.

Postoji jedna ulica u kojoj sam napisala gotovo sve moje pjesme.

Ulica je uska, napučena gusto zbijenim dućanima i zanatskim radnjicama kraj kojih se sunce nekad zakotrlja meko i lijeno kao velika paperjasta lopta od prozračne žute vune.
Stara kaldrma nedavno je zamijenjena novim kamenim pločama, pa žena očiju boje lastavice koja me uvijek posluži kad sjednem ispred male kavane gdje nezaobilazno svratim kad prolazim tom uličicom, donoseći mi kavu, danas kaže: "Pogledaj, sad smo kao Stradun!"
Nasmijem se i polako započnem svoj ritual, ali ovaj put ne prosipanja šećera u i oko šalice a i šećer je ovaj put u kocki, već krišom prosipajući ispod stola višak tople vode koju mi ona uvijek donese u šalici iz koje ću piti da bih kavu razblažila, gledajući ispod oka da li me tko vidi.

Ulica je pomalo kakofoničnog imena: Čižmedžiluk

U toj maloj ali burnoj žili kucavici između brojnih što se granaju starom gradskom jezgrom, život se odvija kao u malom putujućem kazalištu izvan scene.
Izvan scene, život je uvijek bogatiji i dijalozima i koreografijom, pa se smijem dok ispijajući kavu sjedim kao u pauzi između dvije kazališne probe još uvijek odjevena u scenski kostim, slušajući dvojicu starijih statista kako pričaju:

"Ne mogu ništa raditi. Sve mi se ljulja", kaže jedan.
"Pa lezi i zaspi", odgovara drugi.
"Pa ne mogu zaspat, to i jest problem!"
"Ajde, biće dobro", pozdravljaju se i odlaze svaki na svoju stranu.

Djevojka s pladnjevima prepunim voćnih kupova što ih nosi na rukama kao da žonglira, prolazi ulicom smiješeći se.

"Gdje si ljepotice!", dobaci joj znanac u prolazu.
"Evo me."
"I? Jel' prošlo?", pita je očito dobro upoznat s nekim događajem u njenom životu.
"Nije..."
"Proći će."

Tower of song, svira iz obližnje radnjice s bižuterijom.

Djevojčica nalik ljubičici u čizmicama prolazi ulicom i kiše. U jednom trenutku naiđe i grupa svirača išetala iz Cohenove skladbe, u plavim prugastim odijelima i modrim šeširima, ulaštenih cipela, udarajući takt, pa poželim ustati i zaplesati s njima u svojim ljubičastim cipelama.

Na pročelju minijaturnog restorana preko puta, pod čijom tendom od dva stola jedan je uvijek prazan, za vjetrovitih dana njiše se i tabla s natpisom: "To be or not to be" s prekriženim 'or not'.

Oznake: zbirčica