ima putovanja
nedjelja, 31.07.2016.
Ima putovanja koja više i ne znaju gdje putuju i samo izgledaju kao da znaju. Ona moraju pratiti svoje izgubljene puteve koji su nestali usput zarađujući novac i odrićući se svojih godišnjih odmora, ili još više – svojih usputnih malih zadovoljstava koja ne koštaju ništa ali su dovoljna za osjećati draži putovanja.
Ima putovanja koja točno znaju gdje putuju kad jednom krenu u željenim pravcima i nastavljaju se dalje u željenim pravcima. Takva putovanja obvezno slijede obilježene male izlaze kojima ih upućuju oznake pored puta ili nalaze skrivene zaobilaznice za nastavak puta u željenom pravcu.
Ima putovanja koja se tek na kratko zaustavljaju usput da bi se odmorila i na odmorištima osluškuju šum vodenih slapova što su rijeka koja se ruši u obliku slapa negdje u blizini ali nisu usput. Slapovi vode što udaljeni šume a blizu grme rušeći tišinu vode što protječe, nikada nisu pored puta.
Ima putovanja koja se ne zaustavljaju. I ona nikad ne saznaju da su prošla blizu slapova (čak i kad ih mogu dotaknuti pogledom, ona to ne znaju). Ovakva putovanja su sretna i užurbana i ona ne vide da su se nečeg u ime puta morala odreći.
Ima godišnjih odmora od kojih se više umoriš nego odmoriš.
Ima godišnjih odmora u kojima od nepomičnog ležanja u ležaljkama pod blagim suncem ili pod zvijezdama ili u hladu borovine a miljama udaljeni svatko na svojoj strani obale koju sanja, sanjamo povratak negdje gdje ćemo se konačno odmoriti od tog godišnjeg odmora koji nas je iscrpio i predao snagom bezvoljnosti navici kojom se i sam život neosjetno zatvorio i zarastao kao rana kojoj se tek ožiljak malo osjeća pod prstima. Ima života što se nikad ne zatvore i samo zarastu. To su malene rane koje se uvijek iznova otvaraju i nikad ne postanu ožiljci.
Ima putovanja koja sliče na vjetrom otpuhnut šešir s glave!
Ima i onih što nikad i ne bi htjeli putovati, a ipak se za vedrih zvjezdanih noći najednom pojave u zrcalu vode kao veliki sjajni lopoči.
Happy alone
Oznake: iz zbirke Viviana