jutarnja bilješka

nedjelja, 05.06.2016.

Jutarnja kava. Bez kofeina, jer će me kofeinska dotući. Zvuk zvona s katedrale, žustar cvrkut ptica. Svanulo je. Neprospavana noć. Rad na novoj priči. Bez skrivanja u fikciji. Vraćam se u besanu formu. Osjećam svježe. Oči, širom otvorene. Prilazim raskriljenom prozoru. Smijem se refleksno. Što je oblik osjećaja čistog sada.
Previše mentalnog kao i previše kofeina treba razblažiti. Ostaje ničim pomućen pogled na šumoviti zeleni krajolik iz kojeg proviruju Titani, dok ljude još plijeni san, zatočene u spavaonicama.
Hemera, što se nikome ne obećava ali je mnogi previde čim je vide, razasjava svoje svjetlo po zemlji i moru...