Marketing
zemljovid duše
... Kose tamne uvijek zamršene vjetrom i preplanula lica, u haljini s malim loknavim zavežljajem stegnutim uz leđa širokom maramom.
Znala sam biti nekad tako svoja u tim kratkim bljeskovima povratka u prošlost ili u budućnost, ostavljajući čak i svoje tragove u pijesku, a obično bih išla bosa ili samo katkad u pletenim sandalama. Obično bih išla u susret vjetru ili je on išao u susret meni. Ponekada bi susrećući se znali zastajati zajedno na obali i gledati u more – ondje na pučini nije bilo teško doznati vijesti aktualne za svako vrijeme. Bilo je u meni toliko neke iskonske snage – one koja potječe od cika zore i krika galeba, od bjesomučnih udara talasa o stijenje i njihove nijeme nepomičnosti koja niti kroti niti biva ukroćena; od čistog jutra okupanog kao novorođenče ili u prah smrvljenog vrelog podneva koje potom sipi kroz raspuklu večer kao kroz pješčani sat i opet se utapa u noć. Bila sam tako otporna, mogla sam čak ispod kože nazrijeti korijenje. Oduvijek pripadajuće postojanje što je prijanjalo uz moje tijelo kao uza prste sirovo, svježe, tek umiješano tijesto.
Post je objavljen 19.06.2016. u 16:00 sati.