Tamna noć
Pusta cesta i ulična rasvjeta koja svakoga ubada u oči,
no mene ne...
I opet tama...
I opet hladnoća i opet onaj
nijemi vrisak u onoj noći kada si postao zvijezda
Pitam se gdje je nestao On koji je uvijek pravdu krojio
Pitam se gdje je nestao On koji je uvijek nasmijavao...
I sada
Otkada te nema,
Pitam se tko sam ja zapravo...
| < | studeni, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Kolovoz 2010 (2)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (3)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (1)
Kolovoz 2009 (3)
Lipanj 2009 (3)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (4)
Srpanj 2008 (2)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne? ROTRING
For my little Angel. Rest in peace. I love you...
~Život je čudan, zar ne? U jednom ti se trenutku učini da si sve shvatio ili napokon nešto počneš planirati, obuzme te uzbuđenje i pomisliš da znaš kamo ideš, ali tada odjednom staza krene, putokazi se pomaknu, vjetar promjeni smjer, sjever je iznenada jug, zapad na istoku, a ti izgubljen. Tako je lako izgubiti put, izgubiti smjer.
~Smrt je i prečesto kratak i neočekivan susret, nagli trenutak spoznaje, usporena, uspaničena vožnja gdje se sunce diže tebi i stiže te koliko god se trudio pobjeći.
~Vrijeme protječe. Čak i kad se to čini nemogućim. Čak i kad svaki otkucaj velike kazaljke boli kao što krv tupo nabija u modrici. Protječe neravnomjerno, u čudnim naletima i otegnutim zastojima, ali doista protječe. Čak i meni.
~Moraš povremeno osjetiti malo zemlje među zubima da se podsjetiš kako će i tvoji zemni ostaci postati prašina jednog dana.
~Vjeruj u sebe i naći ćeš način. Samo imaj na umu da mrak nije uvijek isti što i zlo, baš kao što ni svjetlo ne donosi uvijek dobro.
SAMOTNA LJUBAV
Ponoć već je prošla, svjetlo mi se gasi,
Na baršunu crnom leži teška noć;
Čelom mi se truni spomen tvojih vlasi -
Ljubavi daleka, kad ćeš, kad ćeš doć?
Otišla si. Gdje si? Ko da umrla si,
Udaljenost ima smrti tužnu moć,
Srcem srsi, strasti, dušom sumnje, strasti -
Poginut ću noćaš ia za dragom poć.
-Ljubav nije sreća!- znaš li, kad mi reče?-
-Ljubav, to je rana i ta rana peče,
-Ljubav boli, boli, kao život boli,
-Teško, teško onom koji jako voli.
Nisi pravo rekla. Ljubav bol je, plamen,
Ali muči samo, kad sam sam - ko kamen.
ANTUN GUSTAV MATOŠ
~It doesn't matter how tough we are. Trauma always leaves a scar. It follows us home, it changes our lives. Trauma messes everybody up. But maybe that's the point. All the pain and the fear and the crap. Maybe going through all that is what keeps us moving forward. It's what pushes us. Maybe we have to get a little messed up. Before we can step up.
'I want something good to die for. To make it beautiful to live..'
Linkovi
Blog.hr
Blog servis
