|

Razmišljam
a znam
bolje,
znam
tako ne smijem.
Ne razmišljam,
iako trebala bih
znam.
Sve naizgled
ima smisla
samo meni
i nikome drugome
i ne znam
što da radim
što da kažem
kako da se ponašam
kako da prestanem.
Želim biti sretna.
Kako?
...
Odgovor nemam
izgovor ću naći
znam da neću priznati
i sreća će mi pobjeći.
Ne, ne smijem
to dopustiti
i zato ću
u tišini ove noći
zanijemniti
i
zatomiti
glasnoću svoga srca
ritam kojime hodam
dišem
živim.
Tišina
pulsiranja
biti će samo moja
..
nitko neće znati
i neće moći od mene pobjeći.
|