get to know me.. Samo čovjek ima visinu sa koje može pasti..

22.02.2007.

/za ovaj post jednostavno nisam mogla pronaći odgovarajuću glazbu za pozadinu..ako Vama, dragi moji, neka pjesma padne na pamet..napišite..baš me zanima :)/

Image Hosted by ImageShack.us

Dobro jutro Kraljice..
najljepša,
najdraža
Fairest of All.
Dao bih sve da te imam
u naručju
minutama, satima,
danima, tjednima
ako me želiš
biti ću Tvoj i samo
Tvoj
najvjerniji podanik
uz tron godinama
za tebe
bi vrijedilo
pa čak
i
zauvijek.

Stiglo je podne, Podanice..
Služi mi
klanjaj se
digni glavu
kada ja tako poželim
da je tu i tamo
vidim
i
možda
sjetim se
zašto
o, zašto sam te primio
u svoje odaje
zlatnih jutara
sunčanih podneva
i zvjezdanih noći.
Gledam, no možda bolje
da ne vidim
suzu u Tvome oku
koja znam da bi, po obećanju, trebala
no ništa mi drugo ne predstavlja
doli razlog za povišen ton
razočaran pogled
i
teške riječi.

Pala je i noć, Bludnice..
Ne moram gledati
ali ti moraš osjećati
to mi i odgovara
znojne noći užitka
sve su što sam htio
ali ne, Ti opet po svome,
pružaš ruke nakon svega,
zar ti zbilja treba zagrljaj?
Zašto se držiš riječi i
navodnih obećanja danih
u jedno sneno
maglovito
jutro?
Znaš i sama dobro da je tron
samo Moj.
Ne stojim uz nikoga
drugi stoje uz Mene
i da se nisi usudila opet
skupiti hrabrosti
poniziti se još jednom
moleći da ti vratim krunu.

Odreži kosu, Kurvo.
Noć je pala,
a jutro je daleko iza Nas.
- 22:52 - Komentari (22) - Isprintaj - # -

21.02.2007.

Image Hosted by ImageShack.us



Volim te.
Tišina.
Čuješ li me?
Odvraćen pogled.
Što se dogodilo?
Okrenuta leđa.
Reci nešto!

..


Čula je
laži
obećanja
zakletve
bajke
viceve
basne
mitove
no nikada
fabulu istine.
Bila je lik
kojega je odigrala
vjerno.
Pijun
njemu zabavan
prije no što je postao
teret.
Živjela je
fikciju sna.
Proizvela je
konkluziju sama
prekasno
krvavo
hladno
odbačeno
ostavljeno
prevareno.
Voljela je
pogreškom
svoga krvotoka
koji je
užaren strastima
zamućen famama o ljubavi
stvorio Njega
kao ideal.
Until death do us part..
Živjela je za
zlato
na prstu
veo na glavi
cvijeće u kosi
bijelu haljinu
bosa stopala na toplome pijesku
u predvečer ljetne noći.
San je trebao biti stvarnost
samo
i
ne tako puno
dijelilo ju je od toga
dan za pamćenje
život za ljubav.
Obećanja
i
laži
imaju isti početak
a često i
isti kraj.


..


Gotovo je.
(bang)
Ne mogu više s tobom.
(bang)
Odlazim.
(my baby shot me down)
- 18:18 - Komentari (13) - Isprintaj - # -

17.02.2007.

/ovaj je post malo drukčije tematike negoli ostali dosada../

Image Hosted by ImageShack.us



Karneval bijelih maski.
Krvava lovina Zapadnog Tigra.
Lažni sjaj krađom otiman iz dana u dan.
Beskrajna rijeka bratske krvi.

Aprica.
Dom.
Sjaj Sunca skriven iza vrata zebre
kojoj pogibelj ne gine.
Krvavi očnjaci predatora
/njuši, traži, trči/
zariveni u meso
ostavljeno nakon pokolja
na vrelom tlu
topli obrok strvinara.
Još jedan dokumentarac.
Ovo je mjesto gdje Darwinova teorija
počinje
živi
završava.
Bijeli lešinari
opsjedaju.

Moje ime je Afri.
Tu sam, zaboravljen
a često prikazivan
kao udarna vijest.
Samoća.
Glad.
CNN.
Survival of the fittest.
BBC.
World hunger.
Čuješ, ali zapravo nikada
ne shvaćaš da preživjeti dan
meni i nije safari
razgledavanje divljine
sa stražnjeg sjedala automobila
grickajući Nachos.
Čitaš, no nikada nećeš znati
shvatiti život
koji se gasi
u želji da opstane.
Upali vijesti.
Gledaj me.
Sažalijevaj se
no nikada nemoj zakoračiti
u crnu kugu.
Mi umiremo.

Dobar tek!

_________
extra info:
Aprica= sunčan (lat.)
Afri= ime nekoliko plemena koji su naseljavali sjever Afrike
- 19:28 - Komentari (18) - Isprintaj - # -

13.02.2007.

Image Hosted by ImageShack.us



Gledala sam te sinoć. U snu. Tužnog. Mrtvog.
I ne, Cvijet sa Raskršća mi nije rekao gdje da tražim.
U Notturnu mlačne noći
čekala sam da me primjetiš.
Kroz samoću tvoga zagrljaja
tražila sam mir.
U očima sam gubila tvoj odraz,
dok na kapke mi je stizao san.
Ne želim snivati.
Ne želim ne vidjeti.
Želim i dalje mučiti svoje srce
ranjeno
pogledom na tebe
Oči
Dlanove
Usne
želim dotaknuti
izgorjeti
nestati
voljeti
biti voljena.
Kakve su šanse da buđenjem
pogledaš
vidiš
shvatiš
Mene.
Samotna ljubav
neka više ne stoji među Nama.
Neka se ugasi bolni plamen
neuzvraćene ljubavi.
Voli me.
Ljubi me.
Daj mi ono
što ja tebi dajem
i isto priželjkujem zauzvrat.
Probudi plamen
koji ovaj put neće
peći
boljeti
zavaravati.
Teško je, teško,
znam.
Neka kamen
više hladan
ne leži na svježoj rani.
Voli me.
Čuj me.
Barem još jednom.
A sada, Miruj, u ovo
Jesenje veče.
Miruj, a ja ću
u
Snu
i
dalje
slijepo
voljeti.
- 12:24 - Komentari (14) - Isprintaj - # -

11.02.2007.

Image Hosted by ImageShack.us



/pusti pjesmu i čitaj../

Hodaš svijetom
kroz paletu boja
u svome crnome odijelu,
sa crnom kosom,
crnim očima
i zavodljivim
bijelim osmijehom.

Misliš da je svijet tvoj.
Misliš da sam i ja tvoja.
Misliš, no nikad ne znaš.

Ne znaš da ja vidim
Sunce
i svakim jutrom novu sliku na obzoru.
Nebo
kao platno najvećih umjetnika.
Vrisak
kao optimističnu sliku.

Vidim više
negoli ti kroz svoj kvadrat pogleda.
Četiri crna zida
i jedan bijeli izlaz.
Ljudi su samo mrlje prema izlazu,
niti ih ne zamjećuješ,
niti to želiš.

Kako mene vidiš?
Gledaš li me uopće?
Vidiš li me jutrom pored sebe?
Osjetiš li moju ruku na svome licu?
Čuješ li kada ti kažem da te volim?
Znači li ti to išta?

Pogledaj me.
Znaš li koje su mi boje oči?

Pomiješaj boje.
Izađi iz crnila,
umjetne bjeline
i prozirne sivosti.

Dođi sa mnom,
u zalazak Plavog Sunca
iznad Žutog oceana.

Čekat ću te
još par dana
još par slika
još par blijedih trenutaka
tvoga postojanja.

Dođi i pogledaj me u plave oči.
Po prvi puta..vidi me.
- 17:28 - Komentari (11) - Isprintaj - # -

08.02.2007.

Image Hosted by ImageShack.us
Stojim na stijeni
usred izgubljena vremena,
u crnilu nevjere
i blijedilu iskrenosti,
u sveopćem kaosu mnoštva.

Gledam,tražim,ne nalazim.
Zaslijepljena,ušutkana,uspavana.

Sve tako spokojno,no lažno.
Omamljena.

Probuđena vlastitim krikom.

Sve samo ne spokojno.
Sve samo ne sretno.

Zbunjujuće blještavilo.

Ponor me doziva zvučnom dubinom svoga nijemoga mraka.
Ponuđen mi je izlaz.

Zarobljena sam.Sama.
Siloviti stisak hladne ruke mrtvila ulazi pod moju kožu hladeći užareno meso.
Crpi toplinu života iz presušena korita crne rijeke mojih vena.
Umara me.

Sve je teže gledati.
(A JA I NE ŽELIM VIDJETI)
Disati.
(NE ŽELIM VIŠE OSJEĆATI)
Živjeti.
(ŽELIM LI?)

Potreban mi je san.
Odmor.
Nemam više snage.

Ponor me sve glasnije doziva.
Rub stijene izmiče pod mojim izranjavanim stopalima.

Ne znam mogu li skočiti.
(ŽELIM LI?)

Nemam snage.

Trebaš mi.
(DOĐI)
- 13:38 - Komentari (6) - Isprintaj - # -

06.02.2007.

Image Hosted by ImageShack.us
Zar ne bi bilo lijepo..
Zar ne bi bilo jednostavno..

Nestati sa lica Zemlje
u nadi da će tvoje postojanje pasti u zaborav,
Pridružiti se ostalim sjenama
u dubini beskraja,
Postojati
samo kao trag osobe koja si nekada bila..
Ostaviti ljušturu
koja je određivala tvoje potrebe,
Izaći iz oklopa
koji te lažno predstavljao,
Odbaciti nezadovoljstvo
i strahove,
Prihvatiti mir
koji čeka u tamnom zagrljaju ništavila..
Osloboditi se lažnog osmijeha i
sumornosti koja te obuzima iznova svakim novim danom..

..
Uporno izgovaram, no ni jutros (kao ni sva jutra prije ovoga)
Ogledalo ne odgovara.
Uzvraća mi šutnjom
koja je glasnija negoli zvonjava svih katedrala svijeta,
a opet mekša u svojoj tišini, nježnijoj od samog vjetra.
Šutnja je ta koja me svako jutro budi,
Prati me svakim korakom,
I dočeka me kada navečer utonem u nju.

..

Sve je ovo san,
A ja čekam buđenje.
- 22:26 - Komentari (3) - Isprintaj - # -

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.