get to know me.. Samo čovjek ima visinu sa koje može pasti.. - Blog.hr

08.02.2007.

Image Hosted by ImageShack.us
Stojim na stijeni
usred izgubljena vremena,
u crnilu nevjere
i blijedilu iskrenosti,
u sveopćem kaosu mnoštva.

Gledam,tražim,ne nalazim.
Zaslijepljena,ušutkana,uspavana.

Sve tako spokojno,no lažno.
Omamljena.

Probuđena vlastitim krikom.

Sve samo ne spokojno.
Sve samo ne sretno.

Zbunjujuće blještavilo.

Ponor me doziva zvučnom dubinom svoga nijemoga mraka.
Ponuđen mi je izlaz.

Zarobljena sam.Sama.
Siloviti stisak hladne ruke mrtvila ulazi pod moju kožu hladeći užareno meso.
Crpi toplinu života iz presušena korita crne rijeke mojih vena.
Umara me.

Sve je teže gledati.
(A JA I NE ŽELIM VIDJETI)
Disati.
(NE ŽELIM VIŠE OSJEĆATI)
Živjeti.
(ŽELIM LI?)

Potreban mi je san.
Odmor.
Nemam više snage.

Ponor me sve glasnije doziva.
Rub stijene izmiče pod mojim izranjavanim stopalima.

Ne znam mogu li skočiti.
(ŽELIM LI?)

Nemam snage.

Trebaš mi.
(DOĐI)
- 13:38 - Komentari (6) - Isprintaj - # -

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.