Razmišljam a znam bolje, znam tako ne smijem. Ne razmišljam, iako trebala bih znam. Sve naizgled ima smisla samo meni i nikome drugome i ne znam što da radim što da kažem kako da se ponašam kako da prestanem. Želim biti sretna. Kako? ... Odgovor nemam izgovor ću naći znam da neću priznati i sreća će mi pobjeći. Ne, ne smijem to dopustiti i zato ću u tišini ove noći zanijemniti i zatomiti glasnoću svoga srca ritam kojime hodam dišem živim. Tišina pulsiranja biti će samo moja .. nitko neće znati i neće moći od mene pobjeći. Post je objavljen 18.04.2007. u 23:33 sati.
