o tome kako nikad ne znaš gdje te čeka sreća ili nesreća
jučer sam doznala da je mali anđeo naše obitelji pretrpio teški napad.
u moj život nedavno je stigla sreća. saznanje o njegovoj uznapredovaloj bolesti zasjenilo je u tom trenutku sve elemente koji su tu sreću sačinjavali i usmjerili sve moje želje i cijelu moju svijest samo u jednom smjeru:"...neka ozdravi. bože, uzmi mene, samo neka ozdravi."
sjetila sam se svih prošlih dana i godina i sagledala moju obitelj sada. tužniju, čvršću, s ljubavlju koja je toliko jaka da nadvladava svaku tragediju.
da, drukčiji smo. naše oči su neke druge. otvorenije su prema životu, jedu ga i grizu koliko god da je gorak i na kraju mu upute poljubac. jači smo, više toga znamo. uvjerili smo se da je život jako crn i jako bijel, sve u jednom. da je jedinstven u tom neobičnom ispreplitanju i borbi i da ima svoje dostojanstvo i neponovljivu ljepotu.
stvar je u prihvaćanju. hrabrom gledanju ispred sebe i ustajanju. tjeranju gorčine koja se želi uvući u srce daleko od sebe i čvrstom uvjerenju da se volimo, da ćemo se uvijek voljeti i da smo blagoslovljeni što smo stanovnici ovoga svijeta, sa stanovima upravo jednog do drugog, blizu, baš tu.
|