dan antifašističke borbe do božića!
osjećam se praznično. ljetno. svečano. mislim da mi polako dolazi do svijesti. "da, stvari neće zauvijek ostati loše." još sam dakeko od potpunog shvaćanja, no i ovaj početak mi unosi dovoljno radosti u organizam.
prenavikla sam na brigu. pa mi je čudno dok nestane tereta. to privikavanje na bestežinsko stanje mi je baš lijepo. počnem se mrštit, a onda se sjetim da nemam zašto:) da, definitivno sam se odvikla od osjećaja sreće. one neke koja te cijelog ispuni, kao dobri vjetar koji ti puni jedra i tjera ti brod u smjeru kojem želiš. imala sam puno malih srećica, to da:) bez njih bi bilo prazno i besmisleno. ali već dugo nisam imala neku veliku, da počnem uspravnije hodati i da se bez razloga smješkam i kad sam sama.
lijepo je to. baš je lijepo.:) ja sam jedna sretna, sretna žena:))
|