ja sam mali sadista
jer sam opet u fazi da zlostavljam slučajne namjernike postovima bez reda ali s razlogom.
uglavnom, o eskapizmu je riječ. to je ono dok ti se nešto u životu ne sviđa pa pobjegneš nekud. možeš pobjeć na neko drugo mjesto, možeš zamijenit ljude a možeš i ostat doma i pobjeć negdje u mislima. ovisno o bogatstvu imaginacije ovo zadnje može jako dobro šljakat, a i jeftinije je od prve dvije varijante.
baš sam se prije sat vremena uhvatila kak opet planiram nekud zbrisat, ne u mislima nego onak zdravoseljački, fizički zbrisat. i već sam počela kovati strašan plan kadli osjetih neku tjeskobu koja mi se na pomisao putovanja javlja u unutrašnjosti tijela, tj. duši. okej u abdomenu, whatever. i uto mi sinu zašto to bi.
pa zatoke nije dobro uvijek bježat. mislim, dobro je kad se trebaš maknut da se odmoriš malo, smiriš misli i skupiš snage za dalje. al ak ideš bježat samo da ne bi trebao smirivat misli i skupljat snage za dalje jer ti se to "dalje" ne sviđa, onda trebaš prvo uzet kartu i svom autobusu naložit da te vozi u drugom smjeru.
onda kad promijeniš smjer kretanja tam di ti se više sviđa, E ONDA pobjegneš:))
|