Čežnja
"Događa se to u jesenjoj noći kada pada kestenje po asfaltu i kada se čuju psi u daljini, i kada se tako neopisivo javlja čežnja za nekim tko bi nam bio dobar, bliz, intiman, drug, i kome bismo pisali pismo. Ispovijedili bismo mu sve što leži u nama. Pisali bi mu pisali, a njega nema."
Miroslav Krleža
o da...danas je retrospektiva/patetika dan. okej, trudim se da ne bude ovo iza sleša:) sjetila sam se ove kratke pjesmice u prozi koju sam prvi puta pročitala u osnovnoj školi i mogla se jako dobro saživjeti s njom. u to turbulentno pubertetsko vrijeme posuto prvim ljubavima, suzama i prištevima osjećala sam se poprilično samo, ko da mi fali soulmate.
danas mi se takve stvari više ne dešavaju. oko mene su fenomenalni ljudi u kojima nalazim sve što čovjek može poželjeti i ako sam na ikojem području dobila jack-pot, onda su to definitivno prijatelji.
ipak, danas sam se sjetila ove pjesme u prozi. jednim svojim dijelom bila sam sretna da se više ne osjećam samo među ljudima.
no jedan moj mali dio pjesmu je razumio. to je bio isti taj dio koji je se i sjetio:) i razumije je i sada dok ovo pišem. razumjet će je i sutra i još neko vrijeme, ko zna koliko dugo.
danas sam bila tužna. moljci su mi pojeli klavir i ja sam u tome vidjela sliku svog života kakav je danas. (ne zauvijek naravno, TOLIKO patetike nitko ne može podnijeti za jedan dan:)). imala sam potrebu to izbaciti iz sebe pa sam napisala post.
nisam htjela pisati post. htjela sam sjesti za komp, otvoriti stranicu s bojicama i pisati ti o glupostima. o svojim super sisama i o tome kak sam se jučer OPETTTT napila jer mi je sestra imala oproštajku od starog stana. o tome kak još volim Davea i da će naša ljubav bit vječna jer ko bi me sad i htio ovakvu oronulu:) ne znam, pisat o bilo čemu, ne o tužnim stvarima... a nisam mogla to pisat jer te nema više. ni mene nema jer me više ne može bit. i ja sam u tom kratkom trenutku (koji sad već traje cijeli dan:) poželjela da je opet ko prije i da ja mogu pisat i da ti možeš pisat i da je sve lijepo i veselo.
a znam da ne može bit. ne znam točno zašto. al znam da već dugo nije toliko veselo.
|