dumb spiro spero iliti suseda nadica je kurba
otkad sam postala pametna prije jedno pet godina, naučila sam vrijednost ironije i smijeha. naročito kad ih upotrebljavaš da kroz njih gledaš na vlastiti život. to ne znači da ti se faca obijesi i poprimi konture kiselog osmijeha, fakat ne. nego fino kad ti sve nizbrdo krene ti se malo odmakneš sa staze po kojoj se tvoj život na jurećim saonicama spušta negdje u podnožje velke planine, staneš tamo sa strane kraj nekog drvenog koiska u kojem se prodaje kuhano vino, kupiš si ga, pijuckaš ga, njuškaš klinčić i- smiješ se. to je strašno zdravo stanje. ak uspješ u gomili pehova nać nit koja će sve njih povezati u jednu crnohumornu anegdotu, ima nade za tebe.
ja se ovih dana dosta smijem. prvo mi je bilo grozno i tužno. onda sam stala sa strane i da sve bude u revijalnom tonu- kiosk sa vinom je bio zatvoren. pa sam pokušala provalit u njega i nabila se na hrđavi čavao. onda je do mene dolutao ogroman pas koji je bio gladan a ja sam se bojala da će me pojest. nije me pojo nego je samo bio gladan ljubavi pa je skočio na mene i srušio me u snijeg. srećom, to je bio jedan od onih pasa njufaundlendera ili bernardinaca, ne kužim se previše u cucke, uglavnom jedan od onih koji oko vrata nose malu bačvicu s rumom. on se valjao po snijegu a ja sam uzela bačvicu pa smo se nakon nekog vremena počeli valjat skupa. bilo je veselo i pas je pri dnu bačvice postao moj soulmate jer mi se činilo da kima glavom na sve što sam mu pričala i da me totalno kuži. uspjela sam izbjeći i tetanus cjepivo nego sam ozljedu čavlom sanirala na mnogo bezbolniji način, prolivši po rani 0,2 ruma jer 0,3 bi ipak bilo grehota prolijevat po ranama.
no, ošla sam malo s teme. mislim...okej je ta nada. nemreš se smijat kad ti je loše (makar i ironično) ak u tebi ne postoji povjerenje da će stvari biti bolje.
ovo je trebao samo biti podsjetnik meni da postoji nešto što bismo zdravoseljačkim jezikom mogli nazvati "glupa nada". to je loše. nada sama po sebi je ko disanje, nešto za što ne moramo imati uključen reminder i što ne možemo prestati samo zato jer smo tako odlučili. to mogu samo oni jogiji il specijalni agenti iz nikite. tak da ni ja nemrem stat baš potpuno na kraj glupoj nadi. ali to što nisam jogi ne znači da ne idem na pilates di nas uče pravilnom disanju. pa tak ja možda ne znam levitirat al zato znam kak se radi ispravan udah a kak izdah. i isto tak znam da je glupa nada možda lijepa, no skupa i iscrpljujuća. i da će me možda dovest do toga da ću izgubit i onaj smisao za samoironični humor. a bolje takav nego nikakav, smijeh liječi a suseda nadica je još uvijek kurba!!:)
|