<	siječanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Ovaj blog služi za moje monologe. Već dugo je tu i po njemu pišem samo one stvari koje su mi prve na pameti. U izuzetnim slučajevima, kada se sve poklopi, napišem i one druge.

O činjenici da odvojenost ne postoji

Ponašaj se kao da ni od čega i ni od koga nisi odvojen
te ćeš već sutradan iscijeliti svoj svijet.
To je ponajveća tajna sviju vremena.

N.D.Walsch

fragmenti off guard

ponedjeljak, 30.01.2006.

tik...tak...tik...tak nije bomba al skoro. pritisak u glavi. psihi mislim. još dva dana. tik-tak-tik-tak... ja najviše na svijetu mrzim upravno pravo.

subota, 28.01.2006.

zapis far, far away from you imam potrebu jedan dio izbacit iz sebe, samo je problem odlučiti koji. toliko toga lijepog i tužnog istovremeno mi je u glavi da se moram odlučiti za temu, ako ne mislim pisati cijelu noć that is. neobično je to...niti jedno od nas se nije sjetilo te godišnjice a obilježili smo je na divan način... ja s mislima potpuno u tvojim, tih nekoliko dana i tvoje misli bile su kao melodija koju su pratile moje, nekad u tercama, nekad u sekstama, a nekada su pjevale isti, predivno smirujuć i dubok ton. tek kasnije sam se sjetila te obljetnice. bila sam ganuta da je život odabrao baš taj trenutak da mi pokaže pravu istinu o tebi i da me utješi. danas sam sretna. onoliko koliko čovjek može biti kad zna da će ta ljubav živjeti samo u srcu i duhu, no nikada neće imati svoju adresu. usprkos tom nedostatku, moja sreća je još uvijek veća od sreće mnogih koji dijele svoje dane no ne znaju to cijeniti i puštaju da ljubav umre. znam da te volim savršenije i zrelije nego što sam voljela ikoga do sada. čak su me počele zabavljati tvoje sumnje koje proizlaze iz čiste nesigurnosti i prijašnjih loših iskustava, no ne trudim se odagnati ih. nema potrebe za tim, lakše je i ljepše ako se smijemo jer je smijeh ionako zlatna nit koja nas je spojila. spoznaja o toj ljubavi ispunjava me i obogaćuje i danas shvaćam zašto su ljudi rekli da je ljepše voljeti nego biti voljen. nema bolje učiteljice od prave ljubavi, no ne može svatko biti njezin učenik. tek ako ti je srce dovoljno hrabro da se upusti u bitku protiv vlastitog ega koji je mnoge ljubavi koštao preuranjene starosti, ona će te uzeti pod svoje i naučiti te znanjima o kojima si samo čitao no nisi ih razumio, jednako kao da čitaš tekst napisan na etrušćanskom pismu. tek kada postaneš dovoljno hrabar, naučiš to dragocjeno i tajno znanje.

nedjelja, 22.01.2006.

dilema strašna ako je moguće imati teniski lakat, jel moguće dobit i mišju šaku? to je ono kad ti je desna šaka poprimila oblik miša jer već deset dana po cijele dane sjediš za kompom i skrolaš goleme spise koji te napadaju. i ne samo da ti šaka počne ličit na neku kuku nego te cijelo zapešće boli a podlaktica trne...sva sreća da sam dešnjak, inače bi umjesto orbit žvaka već par dana cuclala nitroglicerin.

nedjelja, 15.01.2006.

amputacija gledala sam prije nekog vremena na telki neku dokumentarnu emisiju u kojoj se pričalo o nekom čovjeku koji je zapeo sa rukom negdje i nije se mogao oslobodit i tako boravio danima, i onda je ne bi li se spasio odrezao vlastitu ruku i tako nije umro od gladi i od žeđi. ja nikad ne bi mogla to napravit. i kad sam prije par godina to gledala mislila sam isto, a i sad mislim to. ne bi si mogla odrezat ruku, uvijek bi se nadala da će neko doći i spasiti me. ne znam...mislim da ne bi to mogla napravit. osim ako možda još nisam bila u dovoljno ozbiljnoj situaciji pa nemrem sudit. i sama pomisao da nekog amputiram zbog višeg cilja i boljitka u budućnosti, boli me.

ponedjeljak, 02.01.2006.

najteže je početi evo recimo, nova godina počne bez da je zoveš ili čekaš. nikakav napor ne treba se uložiti da se uđe u nju, suprotno uvriježenom mišljenju. a za neke druge stvari treba napor. pametni ljudi kažu da kad si počeo, odvalio si pola posla. za mene to ne vrijedi, ja kad sam počela odvalila sam 90%. i ne bih znala u čemu je problem, al eto...mantrat ću si ono što sam već toliko puta ponovila da je izgubilo značenje: "samo je uzmi u ruke. ona nije živa. ne želi ti zlo. nema veze što ima 1000 stranica. pa što, debela je. to ne znači da je zla. ako je uzmeš u ruke, za par sati bit ćeš zadovoljna. a za par dana/tjedana odvalit ćeš tu siću od ispita što su ti ostali i tvojoj muci bit će kraj. uzmi je...koncentriraj se na moje riječi...UZMI JE. ona nije tvoj neprijatelj...." jebomater ak i ovaj blog ne pišem samo da izbjegnem to uzimanje. idem sad off i idem je uzet. idem stvarno idem. ja sam kakakter. labilni.