<	prosinac, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Ovaj blog služi za moje monologe. Već dugo je tu i po njemu pišem samo one stvari koje su mi prve na pameti. U izuzetnim slučajevima, kada se sve poklopi, napišem i one druge.

O činjenici da odvojenost ne postoji

Ponašaj se kao da ni od čega i ni od koga nisi odvojen
te ćeš već sutradan iscijeliti svoj svijet.
To je ponajveća tajna sviju vremena.

N.D.Walsch

fragmenti off guard

četvrtak, 29.12.2005.

kaj mi moreš niš mi nemreš okeeeeeej...ide ispovijest tempirane hormonske bombe. jedna od nus pojava je i to da se nemrem skoncentrirat pa sam zaboravila kaj sam htela reći opće. uglavnom...definitivno sam neuravnotežena ovijeh dana, nema više smisla da se zavaravam. prvo sam bila preplavljena nekim osjećajem hipijevske i nesajebive ljubavi. to je bilo prije tjedan dana otprilike. hodala sam svijetom s priglupim smješkom i stavom čvrstim ko u nekog islamskog fundamentaliste i odašiljala poruku: "ništa neće s mog lica skinuti ovaj smješak. ja sam ljubav i sve je ljubav." vjerujem da sam pri tom imala lagano ukočen i staklast pogled i da su me se ljudi bojali i radi toga mi povlađivali, što sam ja ko svaki psiho koji drži do sebe zamijenila za naklonost. onda me to nekak popustilo. pa sam dan dva bila normalna. onda sam postala opet malo wwwuu-huuuu iako sam sama sebi tvrdila da nisam, no sva sreća da sam negdje u primozgu ipak bila svjesna da si prodajem muda pod buburege. sad sam u kurcu i osjećam se fenomenalno jer sam si to priznala. i općenito mi je dost dobro, pa kaj sad, nemrem biti hipi forever. baš sam si nekaj razmišljala da mi se opće ne da na nikakav fakin tulum. okej, koliba u snijegu otpada jer si nisam našla žrtvu koja bi išla sa mnom i koja bi mogla izdržati u bludu i alkoholu cijelu noć jer to je uvjet. nego sam si mislila da bi baš otišla tam do stana i bila bi nutra sama s dve litre šampanjca i gledala bi novogodišnji program. bez zajebancije, bi. nisam to gledala već nekih petnaest godina sigurno jer sam uvijek vani, tak da bi s tim zadovoljila onaj uvjet iz Kozma: "učinite nešto što još nikada niste učinili!" i da nisam SIGURNA u to da bi se ovi moji zabrinuli i mislil da sam potpuno luda, napravila bi to. čak sam danas počela izmišljat neku priču koju bi mogla svima prodat da bude dovoljno uvjerljiva. no dobro, možda bi počela cmoljit kak sam na Novu godinu sama da to stvarno napravim. al kaj sad jebogaja, ja sam nestabilna žena i smijem cmoljit kad oću i oko čega oću. a sad mi se ne cmolji neg mi se svađa s nekim. il mi se puši. idem pušit a kasnije se svađat sa svojim imaginarnim prijateljem. živijo pms!

petak, 16.12.2005.

krasan dan jučer je bijo. nakon dugo vremena opet sam imala priliku ponoviti staru lekciju o tome da sami stvaramo probleme kao i ljepotu. sasvim običan dan, bez izvanrednih događanja podsjetio me na to dragocjeno saznanje. otpustila sam mozak i prepustila ga samog sebi, da sluša. nije smio govorit. nije smio zahijevat. trebao je samo BITI. a on je gledao i nije razmišljao. možda baš zato jer je bio prepušten sam sebi, okrenuo se prema stvarima koje ga vesele i prema ljudima koje voli. zurio je u njih a onda ih je počeo osjećati. uvijek je to jednako iskustvo, rijetko i dragocjeno. osjećaj mira, zahvalnosti u trenutku kada shvatiš da su svi ljudi oko tebe drago kamenje, svaki različite boje i oblika no neprocjenjivi, a svaki događaj koliko god ružan bio prilika da naučiš i spoznaš tajne koje će te dignuti jednu razinu više na ljestvici ljudskosti. i jedna linija u tijelu koju osjećaš i fizički, ona koja se pruža od želuca do srca pa produži svoj put do trećeg oka, topla brazda koja te grije i širi se grudima i donosi ti osjećaj mira i ponovno nađene lakoće. duh bez težine, bez briga, bez ožiljaka, samo ljubav...

srijeda, 14.12.2005.

kad se malom muji upali žaruljica, nema da mu omane! i napokon, o napokon, ničim izazvan, otkriven mi je misterij kako čitat logove koji više nisu na listi. naravno, klikneš na link za takvo čitanje na homepageu. NARAVNO. samo kaj meni treba jedno pet mjeseci da kvalitetno osmotrim svojim okom sokolovim cijeli houmpejđ. i sad sam to napravila i sad sam sretna. nije da mi se čita, al dobro je znat:) isuse kak znam glupa bit, pa to je da ne povjeruješ...:)

utorak, 13.12.2005.

žemsko primjetila sam jednu čudnu pojavu kod sebe, a vezana je s pojačanim korištenjem interneta u zadnje dvije godine, a i s pisanjem bloga bogami. kažu da žene kad žele obilježiti kraj nekog razdoblja u životu najčešće promijene frizuru. a ja u zadnje vrijeme kad želim obilježiti kraj nekog razdoblja u životu poželim promijeniti dizajn bloga!! valjda se i to prizna, ne?:)

srijeda, 07.12.2005.

dvajspet imam još dvajspet minuta za ubit pa ću otpikat nešto. ko da mi nije bilo dosta tipkanja danas....mislim da sam tipkala nekih tri i pol sata...diplomski svoj, da! i ovo bi kao trebala bit olakotna okolnost al nije, diplomski mi je tak dosadan da sam uvjerena da ću JA bit jedina osoba koja će ga pročitat. ako mentor uspije do trećine doć, svaka mu dala. kad bolje razmislim, da recimo imam nekog u životu koga stvarno ali stvaaarno mrzim, prisilila bih ga da ga pročita, onak iz osvete. i pravda bi bila zadovoljena!:) nego meni jedna stvar nije jasna...kak da pročitam blog koji je nestal s fresh liste a ne znam adresu i nemam nikakav link? jel se to može? i kako? ja sam dosta neuka. kaj se toga tiče mislim:) a neda mi se svih dvjaspet minuta ubijat tipkanjem, danas sam stvarno pretjerala s time...idemmmmmm. da!

ponedjeljak, 05.12.2005.

drajvin houm for krismiiiiissss jeee.... baš mi je palo na pamet da će ovi di đeji meni uništit božić. ne zato jer su sve božićne pjesme užasne jer nisu, evo sigurno bi se našlo nekih 10% da su sasvim okej. i ja sam isto sasvim okej kaj se toga tiče, mislim da sam skroz tolerantna jer se ni nakon petnaest godina još ne zrigam na georga michala iz wham faze (kad još ni on nije znao da je gej a dovoljno je bilo da se pogleda u špigl i sve bi mu bilo jasno), i čak mi ni mariah carey toliko ne smeta, sve mogu prožvakat i skupa s njom pjevat ol aj vont for krismis iz ju, iako me to njezino arlaukanje asocira na nekog tipa koji stoji ispod bora gol, samo u crvenim čarapama i s mašnicom oko vrata. opće nema veze kaj je zgodan, nemrem ga ozbiljno shvatit u tom izdanju.:) aj jebote, kak da uopće doživim božić kad me ovi s radija zatrpaju s tim pjesmuljcima od polovice 11. mjeseca?! do božića si već overdoziran s tim i već jedva čekaš da to više prođe pa na normalnu muziku slušaš kad ideš sasvim nevino u dućan kupit kruh. il nešto, nema veze. no, moja omiljena pjesmica je ova iz naslova. to zato kaj i ja imama sličan glas ko taj tip koji ju pjeva jer previše pušim, a i melodija i ostali sastojci su okej. no, loše u svemu tome je da me podsjeća na nekog. ništ romantičnog falabogu, neg me na mog frenda podsjeća. a loše je to da je to bivši frend odnedavno. i to čisto iz razloga kaj je teški tenkre, al nije si jadan kriv jer je imao teško djetinjstvo i ostale izgovore. i baš si nekaj razmišljam zadnjih dana da si on nije ni kriv da je tak sjeban uglavu. nisu si svi krivi, a još manje to mogu skužit. a ovaj moj je doslovce izopćen iz društva jer je peder po karakteru. al mi se sad neda o tome. nego sam si ja razmišljala da bih mogla napravit nekaj onak u božićnom duhu. a to je OBJASNIT mu da je tenkre. njemu to nije jasno jer se nekad muči dok razmišlja, a prije nego je izgnan nitko mu to nije objasnio. pa si mislim da koja je korist od toga da nekog otkantaš (okej, ti više nisi prisiljen družit se s ljigavcima), nego koja je korist za NJEGA. pa...nikakva. u slučaju da on ne zna koji je točan razlog, samim time nema prilike razmislit o sebi i eventualno se popravit za neke buduće prijatelje. možda mu i objasnim. ne bi sad htjela bit ženski šovinist, al ja stvarno ne znam dal on to teže shvaća jer je muško (a jebga, njima se nekad treba crtat) il je jednostavno glup. jebote...koja božićna mislija....objasniti nekom da je tenkre...a treba i to znat, kaj sad.:)

četvrtak, 01.12.2005.

repetitio est mater studiorum ovo je jedan nadasve ironičan naslov. već dvije godine unatrag božić je vrijeme kad se moja depresija okreće suncu. i dalje je tu, no mogu vidjeti i boje. već dvije godine unazad ja hodam pod padajućim snježnim pahuljicama i mislim da će sljedećeg božića sve biti drugačije. ja ću imati diplomu, prevladati strah od vozačkog i savršeno neznanje glede mašine koju upravo koristim. sve će biti drugačije. a kad ono.....nije. stvari su zapravo sve istije. čini mi se da je protekla godina bila najneproduktivnija EVER. čak mislim da bi se teško mogao naći netko tko bi tvrdio i bio u pravu da je neproduktivniji od mene. mogli bismo uportijebit i neku jednadžbu za izračun (ne)produktivnosti. u brojniku bi bila nečija bogomdana sposobnost plus intelekt plus bogomdano vrijeme, a u nazivniku godišnja postignuća. produkt toga pomnožen sa sto bio bi kvocijent produktivnosti. pa daklem narode, ja se u ovom trenutku proglašavam najneproduktivnijom osobom na svijetu i nitko me ne može pobijedit. ali ono što me najviše čudi, ono što mi se ovih dana neprestano mota po mislima je pitanje: "pa kako sam pobogu to uspjela?!?!" al stvarno, evo divim se sama sebi. zapravo mi je to čak dosta fascinanatno...kak mi je zabogamiloga to uspjelo?? od zadnjeg božića se nije promijenilo baš NIŠTA: ja sam tu di sam i bila, u stanju u kojem sam bila, jedno što imam manje živaca i, ajd da ne budem tako stroga prema sebi, jedan ispit manje. iako ova brojka JEDAN ne ide meni u prilog nikako, mogla sam ih komotno imati sva tri manje. baš se pitam što će bit sljedećeg božića. mislim...nemre bit gore neg sad. al ne smijem se zacoprati jer uvijek može gore. moglo bi se na primjer desiti da u indeksu budem imala jedan ispit VIŠE. jer će se primjerice promijenit način studiranja pa ću ga dobit. eto, i to je moguće i ne valja stvari uvijek gledati s loše strane. tak da fakat uvijek može gore. idem si na živce definitivno. i imam grč u želucu uzrokovan time. neću donosit odluke ali će pokušat djelovat. i pokušat ću ne sudit nego prihvaćat. ovo je jedan ajmemajkoštosamjadna blog. i izbrisat ću ga vjerojatno jer me živcira.