gledala sam prije nekog vremena na telki neku dokumentarnu emisiju u kojoj se pričalo o nekom čovjeku koji je zapeo sa rukom negdje i nije se mogao oslobodit i tako boravio danima, i onda je ne bi li se spasio odrezao vlastitu ruku i tako nije umro od gladi i od žeđi.
ja nikad ne bi mogla to napravit. i kad sam prije par godina to gledala mislila sam isto, a i sad mislim to. ne bi si mogla odrezat ruku, uvijek bi se nadala da će neko doći i spasiti me.
ne znam...mislim da ne bi to mogla napravit.
osim ako možda još nisam bila u dovoljno ozbiljnoj situaciji pa nemrem sudit.
i sama pomisao da nekog amputiram zbog višeg cilja i boljitka u budućnosti, boli me.
Post je objavljen 15.01.2006. u 18:29 sati.