|
|
subota, 22.10.2005.
san
oni me nikada ne napuštaju. i kada se bojim da više nemam snage za njih, oni dolaze divlji, kao nepozvani gosti u krivi čas, prekidajući me u svemu postaju gospodari mojih misli. soba mi se odjednom pretvara u planinsku šumu u proljeće, moji prijatelji su vitezovi a naš grad je Camelot. oblaci imaju oči, i čak i kada one podsjećaju na oči zvijeri ništa nam ne mogu, jer mi ćemo pobijediti zlo.
onda se život sastoji od dijelića bajki iz djetinjstva, a sve loše stvari samo su sitne štamparske greške.
|
- 01:37 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
četvrtak, 20.10.2005.
život i život
nekad mi se čini da su život i onaj Život koji nam se obećaje nakon prvog u stalnoj koliziji. recimo ovako...da bi sačuvala svoj život, prvo se trebam brinut za svoje zdravlje. za zdravlje je jako bitno i psihičko stanje. zdrav duh u zdravom tijelu, tim redoslijedom su izgovarani dijelovi originalne izreke. ako želim sačuvati svoj duh moram se maknuti od ljudi koji mi konstantno sišu energiju i sami po sebi ne znaju proizvodit pozitivu nego su vječiti paraziti na drugim ljudima i ni jedan insekticid ih ne može neutralizirati. oni možda (zapravo sigurno) trebaju nečiju a možda (zapravo sigurno) i moju pomoć. i ja bi im htjela pomoći ali su i moje snage ograničene, i moja pozitiva ima dno. ako se moja posudica za lijepe misli brže prazni nego puni, presuši. i ne pomaže čak ni to da se čovjek privikne voditi vedar život i s manjim dnevnim dozama sreće, ipak ako te previše troše sretna posuda će ishlapit. i sad se ja pitam šta bi bilo dobro: da li takve ljude maknuti od sebe bez obzira što su ti primjerice u rodu ili su te rodili i bez obzira što trebaju tvoju pomoć ili se i dalje žrtvovati iako vam je sretna posuda prazna?
ja stvarno ne znam, odgovora na to nemam. ne znam što bi bilo pravilno. a srednjeg izlaza nažalost nema. žalosno je da neki ljudi i nakon tolikih godina života i stečenog iskustva i bez obzira što su dosta pametni nikada neće znatno napredovati. jer da bi napredovao prvo si moraš priznati da i nisi baš toliko visoko i da možeš i bolje. priznati da si nisko znak je veličine.
|
- 23:13 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
utorak, 18.10.2005.
neobičan san
jep, fakat je bio neobičan... snove dijelim na one košmarne, one s radnjom i one koji imaju radnju ali su popraćeni i drugim osjetilima, ono kad možeš osjetiti nečiji miris a bome i dodir:) ovo je bio jedan od takvih, taktilnih snova. sanjala sam da leži kraj mene, nekako suzdržano i stidljivo kakav je i inače u mom društvu. leži kraj mene, približava usne mome vratu i ljubi me u žilu kucavicu. a ja osjećam njegov poljubac i srce mi naglo počinje pumpati životnu tekućinu duplo većom brzinom... pravim se da nije ništa, kuliram se kao što se i inače pred njim kuliram, a jedino što se čuje je jedan moj uzdah koji me izdaje. i on ga čuje i nastavlja me ljubiti u isto mjesto, ostavljajući kontrolu da se bavi nekim drugim stvarima...:)
probudila sam se, no i prije buđenja znala sam da samo sanjam.
|
- 13:03 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
nedjelja, 16.10.2005.
livin' on the edge!
napokon je proradio blog. nije da sam neki ovisnik o pisanju, više sam od onih kojima nešto strrrrašno fali baš zato jer ne mogu ovog trenutka do toga. pa eto, sad mogu pisat al više ne znam kaj. jučer sam bila puna misli koje sam očajnički željela izbacit na moj lcd monitor ali to nisam napravila, jedino kaj je bilo na njemu bila je mala dosadna mušica koja se jedno vrijeme motala oko njega i živcirala me. a onda više nije:)))
uglavnom, sve sam više sklona vjerovati da pe-em-es sindrom za mene ne vrijedi. a to zato jerbo sam se jučer ponašala ko bijesna osa (ilitiga žena u pms-u:) a njega nitokuda. u takvim trenucima definitivno nije dobro biti sam jer imaš previše vremena za bespotrebno razmišljanje. čak mi je danas u HOROSKOPU pisalo da prestanem toliko razmišljati, kužiš?!?:) a moje razmišljanje uglavno vodi do problema i ništ ne rješava, sve je to zato kaj ima previše vremena, znaaaam, znam.
moram što prije diplomirat i počet nekaj radit, nerad me izluđuje a nediplomiravanje koje nikak da prestane nekad (ali samo nekad:) vodi me do pomisli da sam možda IPAK malo paglu:) a ne zato jer jesam (jerbo niiisam!!:) nego zato kaj se nemrem prisilit da to odvalim. nemam kontrolu nad sobom, simple as that. zapravo mislim da si podsvjesno pokušavam stvoriti "livin' on the edge" feeling jerbo mi je dosadno a ovak mi nekad zna i bit zanimljivo kad sabotiram učenje pa mi starci pizde pa onda ja smišljam svakakve načine da pobjegnem od doma, živim na kolodvoru a nakon kaj zaradim pare radeći kao prostitutka srednje cijene preselim se u neki jednosobni stan. jep. mislim da mi fali jedna kvalitetna pijanka.
|
- 22:43 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|