oni me nikada ne napuštaju. i kada se bojim da više nemam snage za njih, oni dolaze divlji, kao nepozvani gosti u krivi čas, prekidajući me u svemu postaju gospodari mojih misli. soba mi se odjednom pretvara u planinsku šumu u proljeće, moji prijatelji su vitezovi a naš grad je Camelot. oblaci imaju oči, i čak i kada one podsjećaju na oči zvijeri ništa nam ne mogu, jer mi ćemo pobijediti zlo.
onda se život sastoji od dijelića bajki iz djetinjstva, a sve loše stvari samo su sitne štamparske greške.
Post je objavljen 22.10.2005. u 01:37 sati.