život i život
nekad mi se čini da su život i onaj Život koji nam se obećaje nakon prvog u stalnoj koliziji. recimo ovako...da bi sačuvala svoj život, prvo se trebam brinut za svoje zdravlje. za zdravlje je jako bitno i psihičko stanje. zdrav duh u zdravom tijelu, tim redoslijedom su izgovarani dijelovi originalne izreke. ako želim sačuvati svoj duh moram se maknuti od ljudi koji mi konstantno sišu energiju i sami po sebi ne znaju proizvodit pozitivu nego su vječiti paraziti na drugim ljudima i ni jedan insekticid ih ne može neutralizirati. oni možda (zapravo sigurno) trebaju nečiju a možda (zapravo sigurno) i moju pomoć. i ja bi im htjela pomoći ali su i moje snage ograničene, i moja pozitiva ima dno. ako se moja posudica za lijepe misli brže prazni nego puni, presuši. i ne pomaže čak ni to da se čovjek privikne voditi vedar život i s manjim dnevnim dozama sreće, ipak ako te previše troše sretna posuda će ishlapit. i sad se ja pitam šta bi bilo dobro: da li takve ljude maknuti od sebe bez obzira što su ti primjerice u rodu ili su te rodili i bez obzira što trebaju tvoju pomoć ili se i dalje žrtvovati iako vam je sretna posuda prazna?
ja stvarno ne znam, odgovora na to nemam. ne znam što bi bilo pravilno. a srednjeg izlaza nažalost nema. žalosno je da neki ljudi i nakon tolikih godina života i stečenog iskustva i bez obzira što su dosta pametni nikada neće znatno napredovati. jer da bi napredovao prvo si moraš priznati da i nisi baš toliko visoko i da možeš i bolje. priznati da si nisko znak je veličine.
|