napokon je proradio blog. nije da sam neki ovisnik o pisanju, više sam od onih kojima nešto strrrrašno fali baš zato jer ne mogu ovog trenutka do toga. pa eto, sad mogu pisat al više ne znam kaj. jučer sam bila puna misli koje sam očajnički željela izbacit na moj lcd monitor ali to nisam napravila, jedino kaj je bilo na njemu bila je mala dosadna mušica koja se jedno vrijeme motala oko njega i živcirala me. a onda više nije:)))
uglavnom, sve sam više sklona vjerovati da pe-em-es sindrom za mene ne vrijedi. a to zato jerbo sam se jučer ponašala ko bijesna osa (ilitiga žena u pms-u:) a njega nitokuda. u takvim trenucima definitivno nije dobro biti sam jer imaš previše vremena za bespotrebno razmišljanje. čak mi je danas u HOROSKOPU pisalo da prestanem toliko razmišljati, kužiš?!?:) a moje razmišljanje uglavno vodi do problema i ništ ne rješava, sve je to zato kaj ima previše vremena, znaaaam, znam.
moram što prije diplomirat i počet nekaj radit, nerad me izluđuje a nediplomiravanje koje nikak da prestane nekad (ali samo nekad:) vodi me do pomisli da sam možda IPAK malo paglu:) a ne zato jer jesam (jerbo niiisam!!:) nego zato kaj se nemrem prisilit da to odvalim. nemam kontrolu nad sobom, simple as that. zapravo mislim da si podsvjesno pokušavam stvoriti "livin' on the edge" feeling jerbo mi je dosadno a ovak mi nekad zna i bit zanimljivo kad sabotiram učenje pa mi starci pizde pa onda ja smišljam svakakve načine da pobjegnem od doma, živim na kolodvoru a nakon kaj zaradim pare radeći kao prostitutka srednje cijene preselim se u neki jednosobni stan. jep. mislim da mi fali jedna kvalitetna pijanka.
Post je objavljen 16.10.2005. u 22:43 sati.