Ruke

Suza i grana masline
na nebesima
Znak ljubavi

Na nebesima će suza zasjati
Tvoja duša svijetli
sa dna mene

Ukazuje se more - tvoja duša šuti

Sviraju glazbe - tvoja duša govori

Tvoja duša šuti i govori:
treperi buduće lišće
u krošnjama

Zbog tebe sam obolio u sebi
gdje si ti
I ne smijem te više vidjeti
A gledao bih te
do dna vremena
koje ti činiš trenutkom
trenutkom što je vječnost po tebi

Tvoje prisustvo briše staze moje tišine
po kojima lutam u tvome odsustvu
Nemoj da te vidim
Hoću da te naselim živim sobom
i da prestanem izvan sebe ići tvojim životom

Slijedim svoj san
I u morskim dubinama zazivam svjetlo:
Uđi u njezino tijelo
da ga ne izgubim

Prije nego iz mene moju svijest izvedeš
daj da te spoznam kao istinu

Prije nego neznano odšumi moj sluh
da te čujem
kao glas koji me na svijet dozvao

I prije nego utopim te u svoj vid
da te vidim
kao svjetlo koje ostaje u sebi

Tražiti te ne znači živjeti
već slijep moliti gluhe ove predjele
da se tobom napune

Vidjeti te ne znači umirati
već hrvati se sa sjenama mutnoga sna
u kome ti iščezavaš

Imati te ne znači hraniti se
već gladnim grlom tamaniti voće
i žednim grudima presušivati izvore

Izgubiti te ne znači osiromašiti
već bojati se pustoši
i naslućivati bijedu
koju za sobom ostavljaš

Okrećem se prema odlasku
i prema siromaštvu
na granicama Stvaranja i Umiranja

Pristup tebi
značio bi približavanje veličanstvu hrama
koji obasjava u sebi samo mrtve

Nestvarna
ali stvorena od mene
gdje je sunce zaronilo u more
kad je čovjek ostao sam
i gdje je bog od imena postao stvarnost

što bih mogao učiniti da te spasim
(ali da ne priznam smrt)

osim da te u sebi ubijem.

Kao da si mrtva
I to je pojmljivo samo meni
Ja se vraćam sa sprovoda

Okolo mene i tebe nema svjetla
u kome se prepoznajemo

Kao da si mrtva
Tvoj život prolazi na sve strane
Samo u smrti za mene

Ali - tvoj ljepši život živi

Nestane li tog sunca
koje me grije
ti ćeš se kretati između kuća i ljudi
kao doseljen stanovnik
jer će svijet izgubiti tebe koji si napustila

Jedini biljeg tvoga života na zemlji
bit će
ovaj moj jecaj za tobom

Drveće plače pjesmu
koju sam za tebe izmolio

Jospi Pupačić