Evo me.
Vraćam se 11 dana nakon zadnjeg posta.
No ne vraćam se sretna ko što sam bila.
Sinoć.
Sinoć je bilo presudno.
Za neke stvari i za neke osobe.
Sinoć je bilo toliko sranja.
No nisam plakala.
Nisam.
I suzdržavam se.
Jer to jebeno sinoć me uništilo.
I smijat ću se.
No ne toliko.
Sve dok me ponovno harmonija života ne povede.
Do tada, bit ću nikakva.
Shvatila sam da ne biram ja.
Drugi biraju umjesto mene.
Jedino što mogu je prihvatiti.
Izgubila sam ga.
Kad ti se prva ljubav oduzme, zašto se nadaš da će druga biti ovdje?
I zašto se nadaš da neće otići, napustiti te.
Neznam.
TA nada me uvelike sjebala.
Natjerala da ponovno patim.
I da se sama sa sobom opet moram borit da bih se nasmijala.
Ponovno se moram boriti da ne ispustim taj krik i padem u plač.
Dosta mi je...
Dosta mi je apsolutno svega...
Violette.

Ona je u svakim očima drugačija. Ona se brzo slama. Ona je veliki perfekcionist i užasno sitničava oko nekih stvari. Ona je brzopleta i iskrena. Ona nema živaca i užasno je temperamentna. Smatra samu sebe velikom pogreškom, ali opet voli svoj karakter. Ona obožava slušati. Ona obožava upoznavati nove ljude. Ona obožava šarenilo. Ona je opićena do bola. Ona ne zna mrziti, samo ne podnosi. Ponekad se krivo izjašnjava. Užasno je uporna i tvrdoglava. Ne odustaje. Enegrična je, ali lijena. Ona voli učiti nove izraze i širit svoj vokabular. Ona voli voljeti. Voli proljeće, ljeto i ranu jesen. Ona je agresivna. Ona obožava i učinila bi sve za svoje prijatelje, pa čak i dala svoj život. Alergična na to kad joj se spominje prijatelje ili obitelj. Zadrta je metalka. Druži se sa po svome mišljenju zaista posebnom ekipom. Ona obožava fotoaparate i čim ih se uhvati ne pušta ih. Ona obožava crtat, mada to na ništa ne liči. Ona obožava strane jezike. Životni san joj je pjevat, unatoč spoznaji da to nije moguće zbog manjka talenta. Njeno najdraže cvijeće su orhideja i ruža. Ona obožava muziku. Ona je drugačija od ostalih. Ona je ja.

Moj Filozofček. ^^