Evo me.
Vraćam se 11 dana nakon zadnjeg posta.
No ne vraćam se sretna ko što sam bila.
Sinoć.
Sinoć je bilo presudno.
Za neke stvari i za neke osobe.
Sinoć je bilo toliko sranja.
No nisam plakala.
Nisam.
I suzdržavam se.
Jer to jebeno sinoć me uništilo.
I smijat ću se.
No ne toliko.
Sve dok me ponovno harmonija života ne povede.
Do tada, bit ću nikakva.
Shvatila sam da ne biram ja.
Drugi biraju umjesto mene.
Jedino što mogu je prihvatiti.
Izgubila sam ga.
Kad ti se prva ljubav oduzme, zašto se nadaš da će druga biti ovdje?
I zašto se nadaš da neće otići, napustiti te.
Neznam.
TA nada me uvelike sjebala.
Natjerala da ponovno patim.
I da se sama sa sobom opet moram borit da bih se nasmijala.
Ponovno se moram boriti da ne ispustim taj krik i padem u plač.
Dosta mi je...
Dosta mi je apsolutno svega...
Violette.
Post je objavljen 02.05.2010. u 12:16 sati.