<body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="//connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>
Take me into your arms and sing me your beautiful song, hold me until we're one and sing me your beautiful song. :)
Here's to the pain that light up the uncoming train, come on, ode to solitude in chains.

18:15 - srijeda - 21.04.2010.

Spektar boja - savršen.
Život - jedan.
Moj život - Luna park.
Problemi - ovdje, trenutno zanemarivi.
Ljubav - ekstremne količine.
Ljubomora - nepotrebna.
Srednja škola - siguran upad, bez veza. :D
Sreća - također u ekstremnim količinama.
Razočaranja - uvijek ih ima.
Smjeh - glavni sastojak moga života.
Proljeće - savršeno.
Propušteno - nadoknađeno.
:D

Nego da krenem.
Ovo gore je samo mali opis kako sve doživljavam odkad je sunce napokon dalo ono što se tražilo. :D
Lagano rominjanje proljetne kišice tu i tamo ne smeta naravno. :D
Da ja vama podjelim svoju sreću sada malo opširnije.
Vasa vam je u vezi, brutalo zatelebana i sretna, napokon.^^
Škola je super, ocjene se dižu i ide sve kak spada.
Srednja škola, saznah danas da ću upast i to brutalno, bodovni prag se spustio za 3 boda, imat ću 5 bodova viška.^^
Razočaranja. To već nije tema za razgovore dok sam ovako dobre volje. :D
A i nije baš vrijedno spomena. Niti osobe niti događaji...
Napokon skinuh to prokletstvo slova D sa sebe, tako da budala koja me očarala zove se Borna. :D
Stvorenje koje jako voli zajebavat svoju dragu. :D
Danas opet bojkotirala školu, ostala doma, glava mi je do maloprije pucala po pola.
Ah neka.
Mogu si i ja uzet koji dan bolovanja. :D
Rješih sve sa osobom koja je grubim načinom nestala iz mog života mojom krivicom, no sad je natrag i to me još više usrećilo.^^
S Mateom sam raskrstila za vijeke vjekova, neka.
Ko da mi treba.
Nije čula od mene apsolutno ništa što nije zaslužila a bio je to opak razgovor pun suza i bijesa.
No međutim, bilo, prošlo, jebe se meni. :D
To sam je onako poprilično sve...
Nema vše ništa posebno izražeoga i novoga.^^
Uživajte mi ljudeki.^^

Comments - 2 - P - Comments on/off

Here i go again on my own, going down the only road I ever known. :D

13:24 - srijeda - 07.04.2010.

Hej. Hej. Hej.
Dugo se ne vidismo.
Svašta nešto došlo, prošlo, ostalo u mom životu.
No samo su neke stvari i ljudi vrijedni spomena.
Život mi je postao luna park.
Napokon mi je život utočište sreće.
Sreće koja mi je dosad jebeno falila.
Smijem se, više nego drugi, gledam stvari iz drugačije perspektive.
Sjetih se rečenice svog filozofa upućene meni.
" Počni gledati na svijet kroz roze naočale. "
Jest da nisam ljubitelj te boje, no to nije bitno.
Svatko ko ima imalo u glavi shvatit će da se ne radi o boji naočala.
Ovim, kao i svakim proljeće, došla je nova skupina ljudi u moj život, vratili su se neki stari, a neki koji su mi bili svakodnevnica otišli.
Iskreno ne žalim.
Sretna sam.
Smijem se.
Iskorištavam još ovo života što imam.
Pokušavam ne misliti na probleme.
Nadam se nemogućemu.
Sanjarim.
No sve to daje samo slatku notu mome životu.
Ne trudim se.
Puštam sve neka ide kako treba.
Tj. onako kako želi.
Zasad se ne žalim.
Slatko se smijem svakome ko me pokuša sjebat.
Svakome ko kroz goleme zidine pokušava prodrjet u moj mali svijet da bi ga uništio.
Neće uspijet, nitko mi nemože pokvarit ono što imam trenutno.^^

Comments - 0 - P - Comments on/off

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



this blog's CSS has been confirmed as flawless

Web blog layout created by JinxieJinx. Original stock image by Marmit @ stock.xchng.
:: credits
:: calendar
:: about
:: scribbles
:: links