Hej. Hej. Hej.
Dugo se ne vidismo.
Svašta nešto došlo, prošlo, ostalo u mom životu.
No samo su neke stvari i ljudi vrijedni spomena.
Život mi je postao luna park.
Napokon mi je život utočište sreće.
Sreće koja mi je dosad jebeno falila.
Smijem se, više nego drugi, gledam stvari iz drugačije perspektive.
Sjetih se rečenice svog filozofa upućene meni.
" Počni gledati na svijet kroz roze naočale. "
Jest da nisam ljubitelj te boje, no to nije bitno.
Svatko ko ima imalo u glavi shvatit će da se ne radi o boji naočala.
Ovim, kao i svakim proljeće, došla je nova skupina ljudi u moj život, vratili su se neki stari, a neki koji su mi bili svakodnevnica otišli.
Iskreno ne žalim.
Sretna sam.
Smijem se.
Iskorištavam još ovo života što imam.
Pokušavam ne misliti na probleme.
Nadam se nemogućemu.
Sanjarim.
No sve to daje samo slatku notu mome životu.
Ne trudim se.
Puštam sve neka ide kako treba.
Tj. onako kako želi.
Zasad se ne žalim.
Slatko se smijem svakome ko me pokuša sjebat.
Svakome ko kroz goleme zidine pokušava prodrjet u moj mali svijet da bi ga uništio.
Neće uspijet, nitko mi nemože pokvarit ono što imam trenutno.^^
Post je objavljen 07.04.2010. u 13:24 sati.