četvrtak, 24.12.2020.
Sretni vam blagdani
 (photo by Violenta) Svima želim sve najbolje...  ...sreće, zdravlja i veselja...  ...ispunjenje svih želja...  ...i pune pijate bakalara, pečenja i kiselog zelja!  Jašta, da bi želja bila jača dodajem još torta, orahnjača, makovnjača i inih blagdanskih kolača da vam ničeg ne prifali;  sretno svima, veliki i mali!  |
04:44 | Komentari (46) | Print | ^ |
(`*•.¸(`*•.¸ ¸.•*´)¸.•*´)
«..Sretan Božić!... »
(,.•*´(¸.•*´ `*•.¸)`*•.,) (Lastavica 24.12.2020. 06:49)
Nek te zagrli božićna svjetlost i toplina, uživaj ušuškana u svaki Božji blagoslov! Sretan Božić Tebi i svima koje voliš:-* (Sarah 24.12.2020. 09:38)
Sretan i blagoslovljen Bozic! (jekatisine 24.12.2020. 10:00)
Ne bih odbila sve te gastronomske delicije.
Baš divno i krasno ljube.
Želim tebi i cijeloj tvojoj obitelji sretne blagdane. LP:)))))))))))))))) (teuta 24.12.2020. 14:20)
E grazie per gli auguri :))))) :* (konobarica 24.12.2020. 20:19)
Sretan Božić! (eum 25.12.2020. 00:45)
Od srca želim tebi i tvojim najmilijima sretan Božić! (sokolova 25.12.2020. 04:58)
a može li se sve to pojesti prvi dan ili se mora ostaviti malo za drugi??:)) (mecabg 25.12.2020. 06:39)
tp. (isabel 25.12.2020. 10:38)
petak, 18.12.2020.
Kao pas i mačka
 (photo by Violenta) Šetamo noćnu, ti i ja i tvoj veliki crni pas pojam sovjetskog kagebea, golemih razjapljenih ralja koljača, ponekad sabljozubim sablasnim smiješkom obdaren, ponekad poput crne rupe nevidljiv i nedokučiv plavokrvnog, šampionskog porijekla rezultat genetskog inženjeringa uginule superdržave, zamišljen da zamijeni medvjeda po značenju, špijuna po zadatku, ubojicu po mraku a u stvarnosti - beba predimenzionirana plišana igračka koja, onako skroz mačji, sve i svakoga dodiruje i gurka prednjim šapama, ne njuškom poput drugih pasa šiškica u trokut odrezanih da se vide velike, pametne, dobre oči nespretan u nezaustavljivoj razigranosti, nesputan u životnoj radosti. U kakvom god problemu da sam - rekla sam ti jednom prilikom - Plišo me razveseli, raznježi, razvuče mi iskonsku, nepatvorenu sreću od uha do uha ne trebam ga ni vidjeti, dovoljno je da mi ga spomeneš u telefonskom razgovoru da mi zamišljenim omčastim uzmahanim repom nacrta nasmijane oči. Da, psi sliče gospodarima (čak i automobili sliče vlasnicima ponekad, jeste li to primjetili?) ovaj te pas opisuje (a nikad nisi imao, čak ni želio psa; na kraju, doslovce do zida smrtonosnom strašću natjeran, zaželio si se vjernosti, odanosti, stalne prisutnosti nečije i evo ga - Plišo) velik, dobrodušan, neodoljivo sladak, dugodlak imam do neba vapijuću želju zagnjuriti lice u tu dugu, gustu, valovitu dlaku...kosu, kosicu, tepam mu. Šetamo noćnu u ovaj kasni sat jer vrućina je dnevne sate onemoćala i obesmislila za ikakav suvisli potez staro, od djetinjstva do u korak poznato šetalište, napokon daje smisao disanju alveolama poznat slatkoslani miris arterijama ljubovanje valova i žalova, miokardu kotrljajuće oblutke i pjenu, onu uzavrelo hladnu, mjesečastu ne vidi se prst pred nosom, a opet, sve je tako jasno kao laserom na nebu žigosano kao nedvojbenim neonskim putokazom usmjereno u onu davnu noćnu kad smo na istom mjestu pronašli mog/tvog/našeg macana lutalicu (ili je on pronašao nas, tko zna) pratio nam je svaku stopu i nije odustajao od nas, odlučno i sigurno za razliku od nas, nesigurnih koji od nas odustasmo. I dugo, ultradugo je poživio i život mu je bio mačji lijep. Ime je dobio po nama, po maznosti našoj kojom smo krvoločno voljeli jedno drugog svo vrijeme naših nevremena. Spadam među mačje ljude, mada sam kroz život uvijek praćena psima. Ti, polako, Plišinom vlažnom njuškom gurkan, postaješ pasji čovjek. Jučer smo se smijali mojoj staroj mački koja savršeno dresira tvog mladog psa. Tako je to s mačkama i psima kada žive zajedno. Vole se i muče se i čupaju se i maze se i igraju se i ližu se i ljube se i do krvi ranjavaju se i ne mogu jedno bez drugog (kao ti i ja) naučeni, navučeni, nerazdvojivi a nespojivi. Šetamo noćnu, ti i ja. Iako je mračno kao u rogu, bojim se da ćeš vidjeti fluorescenciju mojih misli, moje želje, moje opetovane gladi za tobom, koja svakim korakom, svakim približavanjem našoj šljunčanoj plaži punoj noćnih otisaka naših tijela (tada, kada je naš macan usvojio nas) postaje sve jača i nerazumnija, bojim se da ćeš vidjeti to i ustuknuti, jer to je refleksna reakcija na vatru vatrom opečenog. Ja ja se vatre ne bojim. Opečena, oštećena, izgorena, u pepeo pretvorena više ne poznajem strah. Onaj, tko u vječnoj vatri ljubavi jednom sagori više ne poznaje ni srce ni dušu ni ljubav ni bol samo strast. Šetamo noćnu. Ako večeras odšetamo bez posljedica, ništa to ne znači. Šetat ćemo noćnu i sutra. Planktoni, luminiscencijom blagoslovljeni, prštanjem mora sa zvijezdama sjedinjeni (kao ti i ja) leteći zrakom dosegnut će dno, uzvitlano nogama i rukama i usnama i jezicima i zubima i zagrljajima i treperenjem i odustajanjem i privlačenjem i stapanjem u jedno i lomljenjem na dvoje i valovima valovima valovima što naša tijela zapljuskuju snagom tsunamija i posljedicama istog i ne prestaju jer ja to ne želim, jer ti to ne želiš, nikad, nikad, nikad... Tvoj veliki, crni pas čekat će nas na obali. Oznake: priča. Ili ne. Kako vam drago. |
06:07 | Komentari (38) | Print | ^ |
u režanju, frktanju i šaputanjima... da, kao pas i mačka i jednostavno ljubav... i tvoja moć izričaja... :) (Dinaja 18.12.2020. 07:03)
Tako ćete i vi pamtiti tog jedinstvenog. I šetati s mislima na njega. (Lastavica 18.12.2020. 07:49)
Plišani Bruno, sedi pored mene kao čuvar, opasan pas.. Ko će u brzini videti da li je živ??
Vrati se na datum
Da kolona je bila duga dvadesetak kilometra, a Bruno?? Čuvao me je:)))) (mecabg 18.12.2020. 09:19)
Sigurna sam da i ti...ali za razliku od mene ti iz svega toga znaš divno sročiti priču. LP:))))))))))))))))) (teuta 18.12.2020. 13:43)
i da, i od onih tzv "agresivnih" se da napraviti bebe, ovisi o vlasniku i to sve. (TEATRALNI 18.12.2020. 18:42)
Užitak te čitati. (sokolova 18.12.2020. 20:34)
Možda ti bude zanimljivo pročitati dodatak koji je Draga stavila na post, Bude ti sve puno jasnije. (More ljubavi 19.12.2020. 15:29)
volio bih imati konja vranca kao kućnog ljubimca,
zamisli kolika bi to kućica bila, a tek ... :))) (Cosmo 19.12.2020. 21:53)
Kad malo bolje razmislim, ima tu istine. Moj auto stvarno malo podsjeća na mene haha (medlife 20.12.2020. 21:57)
Napisala sam negdje ( ne znam gdje, sva sam se pogubila ) da trebaš stalno bit na naslovnici i među top blogerima kad objaviš novi post (marival11 21.12.2020. 09:05)
''Onaj, tko u vječnoj vatri ljubavi jednom sagori
više ne poznaje ni srce ni dušu ni ljubav ni bol
samo strast.''
Ja bi nešto od navedenog ipak malo priokrenija!
Onaj tko osjeti plamen i strast vječne ljubavi..
pohrani je u srce i dušu... zauvijek!
E... sad, opet ... kako ko! (nisan EL DIABLO 24.12.2020. 02:19)
petak, 04.12.2020.
Pucanje leda (fizika snježnih kristala)
 (photo by Violenta) "Neću imati ništa ispod" - rekla je te večeri kad ju je nazvao. Za desetak minuta bio je na parkiralištu; žar cigarete, Stonesi, ispod oka bačen pogled. Dok je prebacivala nogu preko noge, povlačeći rubove kaputa, ovlaš dotaknuvši njegovu ruku (mirnu, na mjenjaču, daleko od kočnice) točno je znala gdje želi, koliko želi te prste. Na pola sata od mora, led je grlio jezero. Brana, stara, pouzdana, čvrstim plohama opločena rampa i očit znak zabrane; ne mareći, prešli su na drugu stranu. Zasrebrene smreke, zaustavljena voda u debeli sjajni prekrivač pretvorena bijelo u plavo obojeno ravnodušnim kistom mladog Mjeseca; zimska kič-razglednica, "Pozdrav iz Fužina", adresirana na dva prezimena stigla je napokon u prave ruke. U uskom prolazu, ralicama usječenom na šumskoj šetnici između dva jezera gluhi mrak režu upaljena svjetla i motor; sami, pod Plejadama hladnoću metalnog poklopca, glatkoću vjetrobranskog stakla ni osjetili nisu; glađa i slađa, gola koža pružena na mekanom krznu poput najskupocjenijeg poklona grijala je jače od očima podnošljivog zazivala gorske malike i vile jezerkinje pjevala pjesme puti i bespućem odzvanjala u čast svim stranputicama njihovim. (izgubiti kompas izgubiti vlast izgubiti svijest izgubiti se u toj magli jedno u drugom se izgubiti izljubiti svaki milimetar naslijepo prepoznati postalo je neminovno postalo je izvjesno postalo je) Kasnije, naslonjeni na netom uglancani lim rame uz rame utišani, utaženi gledajući dim kako se uzdižući uvija oko otežalih grana istim su impulsom prekinuli trenutak (što previše loman je bio, što prijelomnim je prijetio postati) gruda gruda, njemu za vrat gruda, njemu u lice gruda, njoj niz grudi gruda po gruda, kamo to vodi?! Trkom kroz netaknuti pršić, uz kosinu, u nanose, čim dalje od obale i ples potrebe ponovo počinje kao da ni stao nije. (snježni anđeli ostavljeni na tlu svjedočili su otiscima, u žareću studen utisnutima, gorućim žigom žigosanima napetih odbačenih krila) Šutnja njegova, pokreti odlučni i snažni trzajem su kratili njen dah sve brži i plići u oblačiće uobličen užitak što lebdio je nad njima poput helijem opijenog balona što tek što se ne rasprsne tek što ne implodira odašiljući završnu poruku noćnom nebu, padajućim pahuljama posutom nijemom nakon svega. *** Otresajući slučajno skupljen snijeg s podstave, tražeći toplinu nagošću izgubljenu u rukavima, u rukavicama u ugodnoj unutrašnjosti izvanjskog ušli su u stvarnost šutke, svatko sa svoje strane i pažljivo zatvorili vrata; (iz kojih je dopirao zvuk, no ne do njih) tišina je rekla ono neophodno, njima neizrecivo. (prije svih dodira i poslije svih dodira kad dotaknu se misli nema krivog spoja) Dok su kotači satirali bjelinu ni jednom ne pogodivši razgažene kolotrake puta kojim su došli puta kojeg su prešli puta kojim su krenuli puta s kojeg su skrenuli puta kojeg su uprtili puta koji im je suđen i nesuđen bio puta kojeg su se uzalud odricali bezbroj puta pomakla se heksagonska struktura davno zamrznuta poremetila sleđena simetrija kristalne rešetke negdje u dubinama pulsiralo je, nadiralo, razdiralo neumoljivo i nezaustavljivo; ni lavina ni povodanj a zapravo sve to, konačno i neopozivo: kraj za neke nove početke neophodan. Kostima, više nego pužnicom (jasno je čula posljednji pjev padajućih okova čula je odjek odlazećih koraka Orionovih) čula je početno pucanje leda.  Oznake: priča. Ili ne. Kako vam drago. |
04:55 | Komentari (39) | Print | ^ |
Sheldon bi bio zadovoljan :*... (Violenta 04.12.2020. 04:57)
pročitah na dah... pa onda još jednom... osjetih moć poezije... tvoje... divno mi... :) (Dinaja 04.12.2020. 05:21)
Naprosto prekrasno Violenta! (sokolova 04.12.2020. 05:32)
a škoda (valjda jer je istočno auto) imala tako dobro grijanje ;) (delicatus 04.12.2020. 06:54)
Točno te mogu zamisliti kako je pišeš...malo staneš, pogledaš u neku udaljenu točku s olovkom u ruci hehehehe...pa opet nastaviš.
LP ljube i želim ti ugodan ovaj dan. Samo nemoj hodati preko raspucalog leda. (teuta 04.12.2020. 11:56)
Tpo (eum 04.12.2020. 13:32)
Jedna bez druge ne funkcioniraju. (jekatisine 04.12.2020. 15:18)
onda je u moju svakodnevicu ušla i erotika,
a sada je i ona postala znanstvena fantastika
p.s.
našao sam ponudu dostave bora, to mi je fora ;)
pucanje leda, negdje sa strane, može,
ali ne bi baš ispod sebe ... (Cosmo 05.12.2020. 03:55)
"....
grijala je jače od očima podnošljivog
zazivala gorske malike i vile jezerkinje
pjevala pjesme puti i bespućem odzvanjala
u čast svim stranputicama njihovim....."
tp.,
čitam ponovno ovu vrhunsku rapsodiju bez obzira na njen kraj; presnažna metafora o ponovnom vraćanju na početak loma leda....
p.s. "posljednnji pijev padajućih okova " najsnažnije mi odjeknuo u cijeloj ovoj pre presnažnoj ljubavnoj poemi, (isabel 05.12.2020. 17:46)
kad dotaknu se misli........
Prekrasna ljubavna:))) (Razmišljanja jedne žene 05.12.2020. 19:29)
Poslije komaraca i podravskih motiva
Bilo je vrijeme da isproba se fićo
Pod smrekom u pionirskom gradu
Te ljetne večeri kad pod haljinom
To je ono što pričaš
Nije bilo ništa
A trebalo je ipak izaći
Izvaditi prednje sjedalo
Skinuti se do kraja
Udoban je to u ono doba
Za takve akrobacije
Bio taj i takav auto
Na početku u mrkloj noći
Ljetna sparina i dva tijela
Danas neizvedivo na sve načine
Ali tada na početku ljubavi
Upečatljivo
I još u mislima zauvijek ostalo
Sa distance vremenske kad sve je prošlo
Život je u skladu dugo trajao
Da nije bilo podravskih motiva
Sjenokoše i komaraca
Nikad saznali ne bi kako ljetna noć
U tom fići tisuće ljubavi vrijedi (Sjedokosi 08.12.2020. 21:08)
I tako savršeno dočaran zimski ugođaj, predivno. (medlife 13.12.2020. 08:04)
Dizajn : .EvilFairy.
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (2)
Siječanj 2021 (3)
Prosinac 2020 (3)
Studeni 2020 (1)
Rujan 2020 (2)
Lipanj 2020 (1)
Svibanj 2020 (4)
Travanj 2020 (6)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (1)
Srpanj 2015 (2)
Lipanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (8)
Kolovoz 2014 (5)
Opis bloga
Violenta
vincit
omnia
Linkovi
https://blog.dnevnik.hr/
https://www.youtube.com/
http://www.deviantart.com/
mayday4102@yahoo.com
"Da, ljubav je okej, ali kisik nam je potrebniji."
(najpoznatiji TV liječnik, dr. House)
