Ne moramo misliti isto
ne moramo govoriti isto
ne moramo čak ni gledati u istom smjeru
ali da - pogledati se u oči, uz dobru vjeru
tako treba uzimati pravom prijatelju mjeru.
siječem dane k'o ljude
padaju jedan po jedan
pa neka nikog ne bude
godinu
mjesec
tjedan
nemir je mir mojem miru
dok škare režu i kroje
krivinama krešem krive
pravi
neka
stoje
i malo mi koja deva
prođe kroz ušicu igle
i grbe
i slinu
i papke
sve su već škare ostrigle
dizajneri tuđih sudbina
ne dijelim trendove s vama
slovima
snovima
srcem
svoju si krojim sama
(pronađeno nedavno na podu napuštene hale
starog, posrnulog konfekcijskog diva /za njegove patuljke male/
u džepu istrošene radne kute krojačice neke, očito ljute;
i sad tračevi teku, jezici peku, smjerne se ručice krše:
sumnja je pala na sumnjivicu onu, odavno sumnjivu svima
što odjednom odjezdi s konjem jednim, bez kočije, prašine i dima
igrati se poklopca i lonca
no budimo realni: sumnjati je drek znati
na koncu konca)
UPDATE, po @groggyjevoj želji, na kineskom
jer iz Kine nam dolazi većina odjeće i obuće
znali mi to ili ne:
Ovo je foto izazov, jer sam sama snimila (starim fotićem-idiotićem), renderirala i uploadala vlastiti spot naYouTube;
nadam se da se ne ljutite na mene što nije samo fotka