siječem dane k'o ljude
padaju jedan po jedan
pa neka nikog ne bude
godinu
mjesec
tjedan
nemir je mir mojem miru
dok škare režu i kroje
krivinama krešem krive
pravi
neka
stoje
i malo mi koja deva
prođe kroz ušicu igle
i grbe
i slinu
i papke
sve su već škare ostrigle
dizajneri tuđih sudbina
ne dijelim trendove s vama
slovima
snovima
srcem
svoju si krojim sama
(pronađeno nedavno na podu napuštene hale
starog, posrnulog konfekcijskog diva /za njegove patuljke male/
u džepu istrošene radne kute krojačice neke, očito ljute;
i sad tračevi teku, jezici peku, smjerne se ručice krše:
sumnja je pala na sumnjivicu onu, odavno sumnjivu svima
što odjednom odjezdi s konjem jednim, bez kočije, prašine i dima
igrati se poklopca i lonca
no budimo realni: sumnjati je drek znati
na koncu konca)
UPDATE, po @groggyjevoj želji, na kineskom
jer iz Kine nam dolazi većina odjeće i obuće
znali mi to ili ne:
