subota, 04.04.2020.

...kao da su moje...





Mome gradu iznad mene darujem toplinu sjete
Kada vjetar s Medveščaka krošnje javora zaplete
Kada udari s Griča podne preko trga prema jugu
Golubovi kad polete prema nebu kao drugu

Zagrebačkim ulicama cesta mog života teče
Njegova me radost blaži, njegova me rana peče

Od davnina ima razlog i za sunce i za ime
Svoju dušu dijelio je i ponosio se time
Mijenjali mu roditelje prema svadbenome redu
Da bi oženjeni vuci mogli bolje da ga jedu

Zagrebačkim ulicama cesta mog života teče
Njegova me radost blaži, njegova me rana peče

Zato danas smiješimo se ja u njemu on u meni
Kad se djeca zaigraju kad Zrinjevac zazeleni
Ne treba mu zlatna kiša nit' ga samo jesen zlati
Kad ga očima zagrlim nek me čuva kao mati

Zagrebačkim ulicama cesta mog života teče
njegova me radost blaži, njegova me rana peče


(Jadranko Črnko)
08:37 | Komentari (39) | Print | ^ |

<< Arhiva >>