30.11.2006., četvrtak
Zatvara se
Hvala svima koji su ikad svratili
Pogotovo onima koji su se potrudili
Ostavit koji komentar
Ne dolazite više jer neće bit ništa novo
|
- 00:04 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
29.11.2006., srijeda
Žrtve prvog i drugog reda
U Jasenovcu, na otvaranju Muzeja, predsjednici Republike, Vlade i Sabora poslali su poruku da se zločini i žrtve ne zaboravljaju.
I vukovarske žrtve komemorirane su na najvišem mogućem nivou: tri predsjednika slušali su Bozanićevu propovijed na mjestu najvećeg stradanja u Domovinskom ratu.
Na Dan sjećanja, na Vukovarskoj ulici u Splitu, u cijelom donjem dijelu ulice, od zgrade Općine do križanja sa Dubrovačkom nije bilo mjesta za svijeće uz rub pločnika, sve je bilo popunjeno.
U rujnu, Predsjednik Republike bio je i u dalekoj Ukrajini, na obilježavanju 65-godišnjice tamošnjeg velikog stradanja Židova.
Sve su žrtve vrijedne ovih sjećanja i naših malih gesta, ali najviši državni dužnosnici morali su se lani pojaviti na jednom mjestu koje im zbog veličine stradanja i zemljopisne blizine ne ostavlja alibi.
Kod Macelja, 60 km od Zagreba, 22. listopada 2005. pokopani su posmrtni ostaci 1163 vojnika i civila, ubijenih po završetku rata, 1945.
Toliko ih je ekshumirano i identificirano, ali ukupan broj ubijenih samo na tom malom području procjenjuje se na 12.000, što je ravno ukupnom broju poginulih vojnika i civila na hrvatskoj strani u Domovinskom ratu.
Sjećanje na ove žrtve prepušteno je marginalnim desničarskim medijima i udrugama.
Predsjednik Mesić toga je dana bio u Antofagasti (Čile), gdje je svečano otvorio Hrvatsku aveniju.
Arhiva na web stranici Sanaderove vlade nudi dva članka sa datumom 21.10.2005.: „Predsjednik Vlade o opskrbi plinom“ i izvještaj o osnivanju agencije za podršku informatičkim tehnologijama. Bez želje za „igranjem partizana i ustaša“, za podsjetnik obnašateljima tri najvažnije dužnosti u državi, riječi kardinala Bozanića:
„Jedinstveni smo u osudi svih zala koje su počinili fašizam i nacizam, ali kad su u pitanju zločini komunističkog vremena tu se onda vole primjenjivati neki drugi kriteriji".
|
- 23:54 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
28.11.2006., utorak
Prosvjetarima nije dovoljno loše
Prosvjetni radnici štrajkali su prošlog tjedna zbog malih plaća.
Ako ljudi imaju u nekoj branši male plaće očekujemo da bi lagano mogli napuštati te poslove. U prosvjeti rade visokoobrazovani stručnjaci. Mlađi među njima trebali bi imati dobar položaj na tržištu rada i lako pronaći bolji posao.
Znam loših firmi gdje se cijela ekipa promijeni za par mjeseci.
To je i logično: loše ti je, radiš to dok moraš, tražiš drugo i kad nađeš bolje, odlaziš.
Prosvjetari štrajkaju godinama, ali ne čujemo ništa o egzodusu iz prosvjete prema drugim poslodavcima, prema drugim područjima gdje ne bi bili „ispod prosjeka“.
Ne čuje se da profesori matematike bježe u informatičke firme, ili da predavači stranih jezika odlaze u prevoditeljski ili turistički biznis.
Prema anketama, od desetinama tisuća mogućih firmi u Hrvatskoj, naši ljudi kao najpoželjniju biraju onu koja navodno loše plaća – Državu.
Dok je Država tako omiljen poslodavac, a uvažavajući neka mišljenja da novci za plaće državnih službenika ne padaju s Marsa, nema razloga većem izdvajanju za one koji ne pokazuju da im je loše.
Osim već redovnim godišnjim (plaćenim) neradom u trajanju od nekoliko dana i prigodnim predvidljivim kokodakanjem.
Ali, ovo je jedno manjinsko mišljenje i neće se tako skoro naći ministar koji će bilo kome na državnoj plaći poručiti:
- Kome se ne sviđa, neka ide radit u privatnu firmu.
Takav ministar i njegova stranka izgubili bi mnogo glasača.
Za slabu utjehu, dobili bi moj glas.
|
- 23:37 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
