U Jasenovcu, na otvaranju Muzeja, predsjednici Republike, Vlade i Sabora poslali su poruku da se zločini i žrtve ne zaboravljaju.
I vukovarske žrtve komemorirane su na najvišem mogućem nivou: tri predsjednika slušali su Bozanićevu propovijed na mjestu najvećeg stradanja u Domovinskom ratu.
Na Dan sjećanja, na Vukovarskoj ulici u Splitu, u cijelom donjem dijelu ulice, od zgrade Općine do križanja sa Dubrovačkom nije bilo mjesta za svijeće uz rub pločnika, sve je bilo popunjeno.
U rujnu, Predsjednik Republike bio je i u dalekoj Ukrajini, na obilježavanju 65-godišnjice tamošnjeg velikog stradanja Židova.
Sve su žrtve vrijedne ovih sjećanja i naših malih gesta, ali najviši državni dužnosnici morali su se lani pojaviti na jednom mjestu koje im zbog veličine stradanja i zemljopisne blizine ne ostavlja alibi.
Kod Macelja, 60 km od Zagreba, 22. listopada 2005. pokopani su posmrtni ostaci 1163 vojnika i civila, ubijenih po završetku rata, 1945.
Toliko ih je ekshumirano i identificirano, ali ukupan broj ubijenih samo na tom malom području procjenjuje se na 12.000, što je ravno ukupnom broju poginulih vojnika i civila na hrvatskoj strani u Domovinskom ratu.
Sjećanje na ove žrtve prepušteno je marginalnim desničarskim medijima i udrugama.
Predsjednik Mesić toga je dana bio u Antofagasti (Čile), gdje je svečano otvorio Hrvatsku aveniju.
Arhiva na web stranici Sanaderove vlade nudi dva članka sa datumom 21.10.2005.: „Predsjednik Vlade o opskrbi plinom“ i izvještaj o osnivanju agencije za podršku informatičkim tehnologijama. Bez želje za „igranjem partizana i ustaša“, za podsjetnik obnašateljima tri najvažnije dužnosti u državi, riječi kardinala Bozanića:
„Jedinstveni smo u osudi svih zala koje su počinili fašizam i nacizam, ali kad su u pitanju zločini komunističkog vremena tu se onda vole primjenjivati neki drugi kriteriji".
|
