V i n k o m a r

26.04.2006., srijeda

Moja draga

Dolaze lipša vrimena i kroz prozor-izlog ureda vidim vani stolove kafića.
Cure s crnin očalama okreću lica put sunca.
Fjaka mi usporava mozak.
U proliće, teoretski, trebala bi nas obuhvatiti ljubav, treperenje od pomisli na dragu osobu, od pomisli na njen osmijeh, njenu lepršavu dotjeranost i slično.
Od svega toga lažnoga proljetnog obećanja imam samo jedan glas.
Zbog nekog posla, čujemo se svaki dan.
Nisam je nikad vidio.
Tražio sam o njoj na google.com. Znam kad je diplomirala, može mi lagat godine, ali ne puno.
Ja bi njoj moga lagat, gimnazije ne stavljaju na web kad je ko maturira.
Diplomirala je pod istim prezimenom koje danas čitam na važnim projektima.
Neudata, znači?
"Čeka pravu osobu", zamišljam.
Mene.
Ona sjedi negdje u svom uredu, u Zagrebu. Sigurno je to svijetli stakleni ured kao iz reklama za mobitele, tarife, kredite.
Bit će se ona i oblači kao ove sa reklama, strogo poslovno, ali je sasvim drukčija osoba, vedra i prijazna.
Njen umilni kontinentalni glas dolazi mi u slušalicu, obuhvaća, omamljuje me. Gubim plan.
- Ne daš mi ni marendat...
- Uvijek kad te zovem ili si u birtiji ili na gablecu.
(jeba vas gablec).
- Al će oni počet pituravat brzo?
- Ne znam hoće li "pituravat" ali trebali biste se požuriti.
Moja draga naglasi slatko moje izraze koje oni gori nemaju, sigurno me zamišlja u mornarskoj majici, sa šlapama, crnin očalama...
- Pribrzo mi minjaš nacrte, ne stignen ucrtat opremu...
- A ti se malo požuri, ah vi splićani...
Ne mogu zamislit da bi moja draga mogla zabeštimat ili mi reć nešto ružno, nervoznim tonom.
- Morala bi ti doć malo doli, u prijestolnicu turističkog booma...
Ne može ona, moja je draga puna posla, još mjesecima se neće odmorit.

Udaj se za mene princa, samo ćeš rađat i gledat se u ono okruglo ručno zrcalo, sluge će radit po dvorcu.
Njen je govor tako mekan, nježan, umjeren, sav profinjen.
Mmmmmm, kako padan na finoću, pravu ili glumljenu...
Malograđanski ideal.
Moja draga, topli proljetni dan.
Romantični film.
A da ja dođen u Zagreb?
-Zadnji put san bija u Zagreb kad san vodija kćer u zoološki... – izvalin.
(Pauza.)
Koja budala.
Reka sam nešto šta nije tribalo.
Još ne dolazin sebi kako sam to moga reć.
- A dobro, onda. – Kaže draga.
Rastavljeni ne upadaju u malograđanske ideale.
Pogotovo ako nisu bogati.
- Idem, pa mi to pošalji...
Nisu mi suđeni haustori i sutereni, Lenucijeva potkova, gableci, uspinjača i tramvaji...
- Je, poslaćuti, bez brige...znan mail.
Rastanak.
Popodne ću sa malon na prvi sladoled ove godine.
A dragu ću čut i sutra, nije sve propalo.
Kad popušin barem nema faktora iznenađenja.

- 23:07 - Komentari (2) - Isprintaj - #

22.04.2006., subota

Coca Cola nije zdrava

Odavno nisam čuo ovo:
- Ako ostaviš brokvu u čaši koka-kole priko noći,
do ujutro će brokva nestat, kola će je svu izist.

Isto su govorili i za neko meso i kosti.
Opake anegdote prorijedile su se u zadnjih 20 godina.
Ali, i danas će ti ljudi reć:
- Kako možeš pit to, to ti je sami otrov.
- Umrićeš od toga.

Oko otrovnosti cole vlada konsenzus. Da se postavi pitanje:
- Je li coca-cola nezdrava?,
ja mislin da bi 80% odmah odgovorilo potvrdno, i staro i mlado.

Kad bi se, međutim, pitalo:
- Je li vino nezdravo?,
većina bi postavila potpitanje:
- U kojoj količini?
Naime, "poznato je" da vino u malim količinama ("čaša posli ručka")
nije štetno, dapače "dobro je za krvotok", dapače to i "doktori preporučuju".
Manje od 10% odgovorilo bi odma i bez potpitanja sa "Da, nezdravo je".

Za coca-colu odgovor se zna, ne pita se količina.

Nije vino jedini ljekoviti alkohol.
- Od konjaka se kurac bolje diže.
- Pelinkovac je dobar za želudac.
- Pivo je dobro za bubrige.

U nas doktori i apotekari mogli bi zatvorit butige,
samo da je alkohol malo jeftiniji.

Da se razumimo, i meni je draga tekućina.

Ali, ako ti litra nečega tako pouzdano oduzima razum, kako
si tako uvjeren da su ti tri deca toga opijata - ljekovita?

Popij ti litru vina, ja ću litru kole i vidićemo kome je
bolje utjecalo na organizam.
Tebi, naravno.
Bez treninga, na svježinu, jači si od Mirka Filipovića.

Alkohol je u nas u zadnjih 100 godina sigurno ubio više
ljudi, uništio više familija, proizveo više invalida nego
svi ratovi i droge zajedno.

Alkohol je beštija koja se napila krvi generacija, a
iz nekih nejasnih razloga tepa joj se kao kućnom
ljubimcu.

Nećemo se valjda odreć tradicije naših starih, odreć
se dobre kapljice radi onih koji bi nam gurnili za stol
piturana, strana, gazirana pića.
Uostalom, konzumacija alkohola je
Privatna–Stvar-Pojedinca.

Da sam ministar zdravstva, za svaki promil alkohola u krvi
na alko testu, pet godina liječi bolesti krvotoka i jetre o svom trošku.

Kako?
Ne znam, ne bih ulazio u
Privatne–Stvari-Pojedinca.

- 23:50 - Komentari (2) - Isprintaj - #

21.04.2006., petak

Opel Haiku

Izdržljiva prašina
na mojoj Astri
Unatoč kišama
Idemo na četke

- 21:25 - Komentari (4) - Isprintaj - #

20.04.2006., četvrtak

Konačna Pobjeda Socijalizma

Da sutra 10 ljudi ide napraviti novu Državu, izabrali bi jednoga koji će voditi zajedničke poslove.
On bi rekao:
- Dobro, dajte mi 15% od vaših prihoda i ja ću vam to sređivat.
Ostalih 9 rekli bi mu:
- Sposoban si ti, bit će ti dosta 10%.
Pritisak većine je da se štedi jer većina daje.

U Hrvatskoj, ovaj koji vodi poslove zaposlio je ili poslao u penziju 6 od preostalih 9 građana.
Pritisak većine je promijenio smjer.
Kad taj koji vodi poslove kaže:
- Uzet ćemo 50% od ovih koji rade i ja ću to sređivat.
Ovih 6 koji su sada većina i troše, kažu:
- Šta ćemo se stiskat, uzmi 65%.

Kada se zajedno slože:
- demokratski sustav u kojem većina bira vlast,
- socijalna država i
- starenje stanovništva uz postojeći mirovinski sustav
onda se dođe do današnjega rezultata:
- više građana / glasača prima iz proračuna nego što ih u njega uplaćuje.

To znači da:
- političari i većina naroda složni su povećavat proračun i poreze.
- jedino moraju paziti da ovi koji uplaćuju, zdrave firme, ne puknu skroz.

S obzirom da:
- takav je sustav komodan za većinu naroda i većinu stranaka i
- nitko neće glasat za smanjenje svojih prava.

Zaključujemo:
- Takav je sustav Konačan.

Sustav u kojem političari / Država raspodijeljuju većinu dobara ja zovem:
- Socijalizam.

- 19:18 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Ne dajmo obalu zlim strancima

Mnogi bi zabranili prodaju nekretnina strancima jer
se time rasprodaje "ono najvrijednije što imamo".

Ne vidim šta je tu "naše", što tu "mi imamo"?
Moje tu nije ništa, neću ni kupit ni prodat kuću ni zemlju.
Kao i 80% nas.

Čemu onda tolika euforija, naše ovo, ono, kad većini ni iz žepa ni u žep?
Ko tu dobija, ko gubi ako se zabrani kupovina strancima?

Cijene bi nekretnina valjda pale, pa je logično da:
- Dobili bi oni koji kupuju (kojima dobro ide u životu).
- Izgubili bi oni koji prodaju (lokalna ekipa).

Znači, domoljubna dužnost je omogućiti bogatijim sunarodnjacima jeftiniju kupnju kuće na moru.
One koji prodaju kuće ili polja, koji time gube, ko ih jebe.

Oni koji će kupit kuću na moru već imaju lijep autić, neki Mercedes ili Lexus.
Platili su tzv. Svjetsku cijenu za te aute.
Nisu imali poseban popust zato jer su iz Hrvatske.

Ali za kuću na moru nećemo valjda platit nekome hrvatu svjetsku cijenu za vrijednu robu koju prodaje?
Onome tukcu ćemo platit tolike novce samo zato jer je to njegovo?

Pa kakva je ovo zemlja? Zar svoga nećemo zajebat?

Kad splićani kupe pola Kupresa, to je da bi se ljudi mogli skijat, ić na obiteljski vikend.
Ako bugar ili mađar kupe vikendicu na Jadranu, to su kriminalci, mafijaši, sigurno.

Dolazi u pitanje i suverenost zemlje, reka je netko u Saboru.
Recimo, rus bi moga doputovat trošnom atomskom podmornicom?

Ima jedan argument za kraj, zašto sam na strani onih koji prodaju, a ne na strani onih koji kupuju.
Čovik se ponekad nađe u nevolji, mora nešto prodat.
Govorilo se nekad da se nešto ostavi "za bolest", ka nešto šta se prodaje, troši u najcrnije vrime.

Nismo još nikad čuli da je netko u nevolji morao kupiti kuću.

- 00:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #