Mnogi bi zabranili prodaju nekretnina strancima jer
se time rasprodaje "ono najvrijednije što imamo".
Ne vidim šta je tu "naše", što tu "mi imamo"?
Moje tu nije ništa, neću ni kupit ni prodat kuću ni zemlju.
Kao i 80% nas.
Čemu onda tolika euforija, naše ovo, ono, kad većini ni iz žepa ni u žep?
Ko tu dobija, ko gubi ako se zabrani kupovina strancima?
Cijene bi nekretnina valjda pale, pa je logično da:
- Dobili bi oni koji kupuju (kojima dobro ide u životu).
- Izgubili bi oni koji prodaju (lokalna ekipa).
Znači, domoljubna dužnost je omogućiti bogatijim sunarodnjacima jeftiniju kupnju kuće na moru.
One koji prodaju kuće ili polja, koji time gube, ko ih jebe.
Oni koji će kupit kuću na moru već imaju lijep autić, neki Mercedes ili Lexus.
Platili su tzv. Svjetsku cijenu za te aute.
Nisu imali poseban popust zato jer su iz Hrvatske.
Ali za kuću na moru nećemo valjda platit nekome hrvatu svjetsku cijenu za vrijednu robu koju prodaje?
Onome tukcu ćemo platit tolike novce samo zato jer je to njegovo?
Pa kakva je ovo zemlja? Zar svoga nećemo zajebat?
Kad splićani kupe pola Kupresa, to je da bi se ljudi mogli skijat, ić na obiteljski vikend.
Ako bugar ili mađar kupe vikendicu na Jadranu, to su kriminalci, mafijaši, sigurno.
Dolazi u pitanje i suverenost zemlje, reka je netko u Saboru.
Recimo, rus bi moga doputovat trošnom atomskom podmornicom?
Ima jedan argument za kraj, zašto sam na strani onih koji prodaju, a ne na strani onih koji kupuju.
Čovik se ponekad nađe u nevolji, mora nešto prodat.
Govorilo se nekad da se nešto ostavi "za bolest", ka nešto šta se prodaje, troši u najcrnije vrime.
Nismo još nikad čuli da je netko u nevolji morao kupiti kuću.
|
