Još jedan Ilijin trik
|
Unaprijed se ispričavam što ću vas, koji očekujete poduži tekst o stazi kojom smo kročili prošlog vikenda, razočarati kratkoćom posta. Razloga je mnogo. Prije svega iz razloga što sam ovu stazu već opisao u postu prije dva mjeseca, pa smatram da nema potrebe da se ponavljam, jer se na njoj i nije moglo puno toga za promijeniti u tako kratkom periodu. Promjena je bila samo u vremenskim prilikama koje su tad vladale, dakle kiša, snijeg, krupa, i onih koje su vladale prošle nedjelje, dakle sunčan i iznadprosječno topao dan za ovo doba godine. Pokušat ću to donekle nadoknaditi većim brojem fotografija, pa… Dakle, na Sv. Iliju smo se uputili iz Basta negdje oko 08.30 h u sljedećem sastavu: Luka, Daba, Luna i moja malenkost, koja je zbog želučanih tegoba još u početku poprilično zaostala. A kako sam vjerovao da su u pitanju tek privremene poteškoće, nije mi ni padalo na pamet da odustanem i vratim se natrag do mjesta. Odlučio sam doći bar do šumarske kuće na Osičinama i gore negdje pod borovima naći mjesto za počinak. Putem sam samo pjevušio Halidove hitove, jasan znak da me zahvatila groznica, a za to sam dokaz dobio tek povratkom doma kad je živa na mom toplomjeru dosegla 38,5°C. Na položenoj travi ugrijanoj Suncem odspavao sam vjerojatno i dva sata, dok su se njih troje uspeli na Iliju i vratili do mene. I bio je to najbolji dio izleta. Ostatak vremena sam proveo izbacujući svo zlo iz sebe. Sad je i više no očito da Iliji nisam drag, jer počesto me podari nekom svojom podvalom kad mu se namjerim popeti na vrh glave. Ovog puta sam, znajući vremensku prognozu, tvrdio da ću gore pa makar i sjekire padale s neba, a on to moje hvalisanje kao da je čuo i uzvrati mi oštrim udarcem u trbuh. Naučio sam lekciju i drugog puta ću pametnije. Došuljat ću mu se kad me najmanje bude očekivao i pokucati na vrata kapelice. I opet ću mu reći da se ne ljutim na njega i da ću ga usprkos svemu još često u budućnosti posjećivati, odnosno pokušati učiniti to. Mora se cijeniti sav taj njegov trud da me se nasamari.             A kakav bi to bio moj post bez filmića, stoga… |
