Memorijalni uspon na Lupoglav 2008.
Tradicionalni memorijalni pohod na vrh Lupoglav (2102 m) u masivu planine Prenj, koju opravdano počesto nazivamo bosansko-hercegovačkim Himalajama, ove se godine održao 17. veljače. Memorijal se održava u spomen na trojicu stradalih prvih planinara koji su 1970. u zimskim uvjetima ispenjali taj možda i najzahtjeviji vrh u cijeloj regiji, Ilije Dilbera, Milorada Stjepanovića i Zije Jajatovića. Odaziv je bio velik, tako da se u konačnici tu okupilo oko 80 planinara i alpinista iz cijele Bosne i Hercegovine, ali i iz susjedne Hrvatske i Srbije, te Slovačke. Poput planinara iz Beograda, Makarske i mog matičnog društva HPD "Mosor" iz Splita. Iako je gotovo do zadnjeg dana tinjala nada da ću se i sam moći odazvati tom pohodu, okove posla su bile neumoljive. Srećom je taj posao sad iza mene i ne preostaje mi ništa drugo nego se nadati da ću sljedeće godine doći u prigodu ispenjati Lupoglav u zimskim uvjetima. Ali da vas ne zakinem za impresije s ove doista veličanstvene planine sljedeći tekst je koncipiran kao intervju s jednim od učesnika pohoda, Lukom Miolinom. Dok su sve ove prekrasne fotografije autorsko vlasništvo Vedrane Jerić - Miloš, također članice HPD "Mosor" iz Splita i ovim putem joj se zahvaljujem na njihovom ustupanju.  Pa Luka reci nam što te ponukalo da se pridružiš ovom pohodu? Rekla je Vedrana da ću biti u autu s tri žene. Bija bi lud da odbijem tu ponudu!  Sasvim razumljivo, kolega! Nego jesi li znao što te gore očekuje? Vikend prije smo bivakirali pod Troglavom i to je bilo jedno nezaboravno iskustvo. Tu nas je Vedre (Vedrana Jerić - Miloš, opaska redakcije) naučila korisnim stvarima za uspon po zaleđenim padinama, ka šta je i zaustavljanje cepinima u slučaju poskliznuća. Nakon toga, zna sam da sam spreman.  Koliko vas je krenulo iz Splita? Osim mene i Vedre, bila tu uglavnom speleološka ekipa. Marin, Dado, Ana, Kate i Nikola. Ekipa pravih čudaka! Cilo me vrime nagovarali da upišem sad ovu speleološku školu. Ma nisam ti ja za ta vlažna i uska mista. Osim kad su u pitanju..., ma znaš! hahahaha  Pričaj mi malo o prvom danu uspona. Kakvo je bilo vrijeme i koliko vam je trebalo do baznog logora pod Barnim dolom? U subotu je okupljanje bilo negdi oko 10 h u Jasenjanima, nekih po´ ure vožnje od Mostara prema Jablanici. Natovaren onim rusakom i pustim konopima san parija ka sherpa. A vrime je u početku bilo dobro, al je kasnije okrenija snig koji nas je pratija cilo vrime. To je mene i zaj..., jer san bija u windstoperu, kojeg mi je bilo tlaka skidat, a znaš kako se ja priznojim. Bija san cili mokar, pa se sva roba na meni smrzla. A do gori nam je tribalo nekih 5 uri hoda.  Jesi gore vidio nekoga od naše ekipe s Bjelašnice? Je, je...vidija san Selmu, Chupu, Damira i onu malu crnku. Ne mogu joj se nikako sitit imena. Ali su se svi oduševili kad su me sinjali. Nisu mi se nadali.  Je li ti bilo hladno noćiti u šatoru na Prenju? Ma na Troglavu smo razradili taktiku slaganja podloge šatora, a i ima san dobar šator, posudija ga od Marijana. Napravija je neke aluminijske klinove od po´ metra. Nije bilo šanse da nam vitar isčupa šator! A na onim udarima od 200 km/h svi su mi tili užicat te klinove. Ipak nije bilo baš ugodno noćit po onakvom vitru. Par puta san se probudija usrid noći, a ono bi mi krov šatora doša drito do nosa (opaska redakcije, izmjerena temperatura zraka je u 20.00 h bila -16°C, a sutradan u 07.00 h -13°C). Ipak san se ova zadnja dva vikenda više naspava u planini, nego doma.  Kakvo vas je sutradan dočekalo vrijeme? Sutradan nisan ni moga izać iz šatora. Napravija san jučer tehničku grešku s onim windstoperom, a nisan ima rezervnu robu. Iako se Vedre potrudila iskopat mi kod nekoga rezervnu jaketu, nije bilo sriće. Svi su ponili taman ono šta im triba. Ali ionako se odma ujutro pronija glas kroz logor da se zbog vitra neće ići na Lupoglav. Tako je tribalo čekat podne da malo ugrije i dotad malo ubit oko, dok je većina krenila prema Barnom Dolu i mistu di su sahranjeni Milorad i Ilija, odati im počast. Tu je veći dil njih zbog orkanske bure i osta, dok je 12 ljudi, šta u tri naveze, šta solo, izašlo na vrh. Od toga i dvoje naših "mosoraša" - Vedre, kao jedna od dvi žene na vrhu, i Skaramuca, koji je iako mostarac isto član našeg "Mosora". Vitar je bija tako jak da je rušija ljude s nogu, a putem je i jedan GSS-ovac dobija ozebline po faci.  Je li i silazak protekao u najboljem redu? Ma ku...! Vedre je upala nogom u neku rupu i izvrnila nogu. Odma je nabotilo! Doli je spustija Marin na leđima, a ja san joj nosija rusak. Satra san se! A onda smo kasnije čuli da su joj negdi oko auta ostale gojze, pa se nadan da će ih pošteni nalaznik vratit u prave ruke, oliti na prave noge.  I kakve su tvoje završne impresije na ovu turu, ali općenito i na planinu? Moramo se ovog prolića vratit gori. Ono je stvarno bilo ludilo. Ma jeb... Alpe!  Slažem se s Lukom. Možda se ne bi tako slikovito izrazio, ali dijelim njegovo oduševljenje tom planinom. A kad se uz to ima na umu da je Prenj na svega kojih 160 km od Splita, ne preostaje mi ništa drugo nego da vas sve pozovem da što skorije posjetite ovu veličanstvenu planinu i otkrijete sve njene ljepote. Što se tiče memorijala, jedinu primjedbu upućujem dijelu učesnika koji su donekle ukaljali ovu manifestaciju ostavljanjem smeća za sobom u planini. Takav odnos prema planini i općenito prirodi je bezgranično sebičan, jer njime osakačujemo ljepotu krajolika i trajno zakidamo našu djecu i unuke za osjećaje koji nas svakog puta preplave kad zađemo u duše planina. Srećom je velika većina nas toga ipak svjesna, ali zbog manjine trebamo biti itekako glasni.  Za kraj bi iskoristio ovu prigodu da sve zaintersirane pozovem da upišu opću planinarsku školu u organizaciji HPD “Mosor” – Split, koja s radom započinje sljedećeg četvrtka, 28. veljače. Voditeljica će joj biti već spomenuta Vedrana i to je prigoda za sve vas koji želite kvalitetno provesti vikende. A ako već i planinarite, ovdje će te biti u mogućnosti upoznati puno dragih i zanimljivih ljudi koji će dodatno uljepšati vaše boravke u planinama. Puno je još razloga zašto završiti ovu školu, a za to će te se najbolje uvjeriti na licu mjesta. Dakle sljedećeg četvrtka u prostorijama Društva u Sinovčićevoj 2, a u međuvremenu sve potrebite informacije možete dobiti na telefonskim brojevima 394-365 ili 091/583-93-62. |
