Kameni svati (489 m/nv) - Medvednica
|
Pitaj narod pri toj gori: "Šta će ona rosna stijena?" Pa ti narod odgovori: "To su svati od kamena." Danas ovaj blog proslavlja svoj prvi rođendan, pa je red da ga proslavim kako i dolikuje – postom. U ovih godinu dana sam na njemu objavio, uključujući s ovim današnjim, 46 postova. Zizi i ja smo posjetili ukupno 70 kontrolnih točki, od čega dio i u ona prva tri mjeseca lutanja po Hrvatskoj planinarskoj obilaznici, kad još uvijek naše impresije nismo dijelili s vama. Blog su nam u ovih godinu dana vjerno posjećivali i blogeri, ali i mnogi planinari-neblogeri. Pri tom smo se trudili upoznati vas sa svim ljepotama kojima obiluje naša domovina, ali su nažalost poprilično zanemarene. Pri tom su neki od vas krenuli s planinarenjem ili su se vratili planinarskim stazama. A neki su se čak i uključili u planinarska društva ili će to uskoro učiniti. Stoga smatram da je blog već postigao svoj cilj na dodatnoj afirmaciji planinarstva u nas, a nadam se da ćemo i ubuduće uspjevati u tom naumu. A sad dosta o godišnjici i vratimo se opisu našeg novog odredišta – Kameni svati na Medvednici.  Kameni svati Kameni svati (489 m) su skup slikovitih dolomitnih stijena na zapadnom obronku Medvednice koje je narod nazvao "Zakletim svatovima" i o njima ispleo jednu iznimno zanimljivu legendu. Planinari su ih nazvali Kameni svati prema poznatoj pjesmi hrvatskog književnika Augusta Šenoe, koja je upravo inspirirana tom legendom. A ona govorio o majci koja je bila nezadovoljna snahom, pa je kletvom okamenila svatove na povratku s vjenčanja. Dižu se oko 400 m visoko nad cestom iznad sela Jablanovec, a njihovo golo tjeme dobro je vidljivo čak iz Samobora. Kamena glavica na njihovom vrhu najljepši je vidikovac na cijeloj Medvednici.  Rani jaglaci Iz Zagreba smo krenuli poprilično kasno, s obzirom da sam spavao čak 12 sati, i time definitivno odredio ishodišnu točku za uspon. Naime, uspon iz Podsuseda traje cca. 3 h, a kako nam je do mraka preostalo manje od 5 h, odlučili smo se za promjenu plana i uspon započeti iz Jablanovca. U Jablanovec smo stigli cestom preko Podsuseda, pa prema Bistri. Putokazi nisu baš najsretnije rješeni, pa smo tu imali daleko najviše problema tog dana. A osim toga nam je problem napravila i informacija koju smo dobili iz moje Biblije "Hrvatske planine", autora dr. Željka Poljaka, gdje je navedeno da u mjestu treba produžiti 100 m dalje od Konzumove prodavaonice do crkve i tu skrenuti desno. Nakon što smo prošli cijelo mjesto shvatili smo da je u biti jedina prodavaonica koju smo putem vidjeli ona Honingova, te se vratili natrag prema njoj, a putem ubrzo ugledali i traženu crkvu. Tu već počinje markacija, koju smo pratili sve do spomenika Augusta Šenoi, kojeg su podignuli mještani povodom 100-te godišnjice smrti ovog slavnog pjesnika.  Spomenik Augustu Šenoi Pod bistom stoje ispisani stihovi iz pjesme "Kameni svati", koje sam naveo na početku posta. Automobil smo ostavili malo poviše spomenika i dalje nastavili pješice Ulicom Kamenih svatova. Putem među kućama se uskoro gubi asfalt i pred nama se otvara pogled na naš cilj. Stijene koje se jedva uočavaju u gustoj šumi. Od tog mjesta nastavljamo dalje blatnjavom stazom preko livada i između lijepo uređenih vinograda. Staza uskoro zalazi u šumu koja nas prati do samog vrha. A ta staza je u biti većim dijelom šumski put, koji na nekoliko mjesta prelazi u pravo kaljužište izrovano pod kotačima šumskim vozila. Malo poviše jednog od tih mjesta smo se susreli sa stazom iz Podsuseda, a nakon ukupno 40 min. hoda iz Jablanovca pred nama se ukazala Planinarska kuća "Kameni svati" (480 m).  Planinarska kuća "Kameni svati" Lijepa drvena prizemnica koja se savršeno uklopila u okoliš, a smještena je na mjestu gdje se Medvednica strmo ruši prema Hrvatskom zagorju. Njenu osobitost čini i to što PD "Podsused" dodjeljuje spomen-značku svakome tko kuću posjeti u sva četiri godišnja doba. Kuća je otvorena nedjeljom i blagdanom od 9.30 do 16.30 h i opskrbljena je pićem. Tu smo zatekli nekoliko planinara. Veći dio u tranzitu, točnije u silasku s vrha. Blizina vrha je i nas potakla da ne zastajkujemo, već da nastavimo dalje još tih par minuta hoda po grebenu do vrha. Dolaskom na isti ostajemo na trenutak zbunjeni, jer nigdje ne uspjevamo vidjeti natpis s nazivom istog. Uskoro našu nedoumicu razbijaju povici planinarki da su pronašle vrh. A stvar je u tome da je kao najviši vrh označen ipak susjedni nešto niži vrh, jer s njega postoji otvoreni pogled u smjeru Hrvatskog zagorja, Samoborskog gorja i Žumberka, za razliku od prvoga koji je potpuno obrastao gustom vegetacijom.  Pogled s vrha Plavi je bio izvan sebe od oduševljenja, jer se napokon dočepao vrha prije nas. Njegovo slavlje je bio trenutak za pamćenje. Metalni žig smo pronašli iza stijene na kojoj je napisano "Vrh", ali će Zizi ostati bez ovog primjerka u svom Dnevniku, jer su nam isti u Hrvatskom planinarskom savezu na verifikaciji dosad posjećenih kontrolnih točki. Nakon podužeg uživanja u pogledu i fotografiranju, krenuli smo u 14.15 h natrag prema Jablanovcu. Tek kad smo se približili automobilu shvatili smo da nismo Plavog fotografirali na vrhu, pa smo pronašli novu temu za zezanciju. Sad eto morate nama vjerovati da je doista bio gore, iako za to ne postoji nikakvog slikovnog dokaza.  Slavoluk pobjede Tijekom silaska smo na jednom mjestu pronašli prekrasan primjer dva stabla koja čine svojevrsni slavoluk i pozdravljaju planinare i posjetitelje, pa smatram da je najbolje njima okončati ovaj slavljenički post. A do sljedećeg nam ostajte veseli i zdravi, te što više vremena provodite u prirodi. |
