Sokolić (788 m/nv) - Drveničke stine
Nakon olujnog nevremena prošle nedjelje, ovaj vikend nam se napokon osmjehnula sreća s vremenskom situacijom, pa smo odlučili nadoknaditi propušteno od prošlog puta. Dakle, danas je svanuo dan za uspon na Drveničke stine. I to kakav dan! Ni vruć, ni hladan, bez daška vjetra. Idealno za planinarenje. Šteta samo zbog sumaglice, koja nam je znatno umanjivala ljepotu uživanja u pogledima na Pelješki kanal. Drveničke stine su inače sastavni dio Biokovskog masiva, točnije njegovog južnog dijela - Rilića. Najveći vrh grebena je Sokolić, visine 788 m/nv, i naše današnje odredište. Staza počinje iz Drvenika, 30 km južno od Makarske, a dio je drevnog «Duhanskog puta» Tim putem su stanovnici Podbiokovlja i Zabiokovlja razmjenjivali svoja dobra, ponajprije duhan, pa je tako i sam put dobio ime. Duhan je inače uvijek bio jedna od rijetkih kultura koja je uspijevala u tom podneblju, a kako je država strogo kontrolirala, pa čak i zabranjivala proizvodnju duhana za vlastite potrebe i slobodnu prodaju, mnogi su se odlučili na riskantan posao šverca duhanom po teško prohodnim stazama Biokova. Jedna od tih staza je i ova, koja je povezivala Drvenik sa selom Kokorići smještenim u dolini jugozapadno od Vrgorca. Istom ovom stazom je prošao i čuveni putopisac A. Fortis na svojim putovanjima po Dalmaciji. Uspon smo počeli od groblja u starom selu Drvenik, poviše današnjeg mjesta Drvenik, a na ovoj turi nam je društvo činila Zizina prijateljica Dubravka, koja je članica PD Perun iz Podstrane. Stazu su inače uredili i markirali članovi PD Šumar, prije nekoliko godina i to ponajprije za potrebe gostiju obližnjeg šumarskog hotela u Drveniku. Do prijevoja nam je trebalo sat vremena hoda po lijepo uređenoj stazi na serpentinama, dijelom uklesanoj u stijeni. Dolaskom na prijevoj poglede nam je prvo privukla kamena piramida smještena s desne strane. No kako je sumaglica kvarila pogled, krenuli smo odmah dalje prema špilji, koja je dijelom umjetna, a specifičnost joj daje činjenica da je ulaz smješten s kontinentalne, a izlaz iznad litice s primorske strane. U svakom slučaju, nešto što se ne smije propustiti na izletu na Drveničke stine, iako nas je malo skrenulo s puta. Potom smo se vratili opet do one kamene piramide na prijevoju i krenuli po bridu grebena prema vrhu Sokolić. Odmah na početku te staze je na kamenu stajalo upozorenje «opasno!». Doduše to nas nije ni najmanje pokolebalo. Uskoro smo se uvjerili i u opravdanost postavljanja tog natpisa. Staza u klasičnom smislu te riječi ni ne postoji. Sve se manje-više svodi na skakutanje s kamena na kamen, pri tom, na određenim dionicama, balansirajući između litice s lijeve strane i šikare s desne strane. No nagori dio staze je uslijedio nakon sat vremena, kad nas je markacija odvukla s brida litice prema teško prohodnoj, grabom potpuno obrasloj stazi. Uz to su i ostaci snijega otežavali prohodnost, jer je snijeg na gojzericama povećavao klizavost na golim stijenama. Ali smo se ipak dočepali samog vrha. Od prijevoja nam je trebalo 1.45 h. Na vrhu smo zatekli natpis u stijeni i betonirani žig, na radost svih žigoljubaca. Mi ne spadamo u tu grupu planinara. Dosad u dnevnicima nema nijednog žiga. Uspone namjeravamo dokazivati isključivo fotografijama. Nakon stanke od 40-tak minuta zbog objeda i obaveznog fotografiranja, krenuli smo istim, a u biti i jedinim, putem natrag. Izlet je sveukupno trajao nešto više od 6 sati, a hod po grebenu je najbolje opisala Dubravka riječima da se već izmorila samo misleći na to gdje će spustiti nogu. Staza je dakle iznimno zahtjevna i traži maksimalno mogući oprez.       |
