Milena, Mladen i Belinda

1) Oprostaj od farme

Sunce je sjalo isprano zutom bojom, a nebo je bilo plavo i praznjikavo. Nas junak Alen izasao je iz kuce i krenuo prema kokosinjcu. Zadnji dan na selu i zadnji zadatak - skupiti jaja. Da obavi jos to i onda moze sve poslati u vrazju mater.

Kokosi su se vrzmale okolo i tiho kokodakale dok pijetao kao da se vrtio stalno oko iste tocke, tocno na sredini prostorije. Kad je Alen usao, kokosi su se razbjezale, a pijetao je stao, uvukao glavu u vrat i pogledao Alena pogledom koji rusi drvene zidove kokosinjca. Alenove oci i podocnjaci bili su uprti u pijetla.
Alena je sama ideja pijetla kao zivotinje izrazito zivcirala. Glupa zivotinja sto sevi, dernja se u rano jutro i bahata je - nema tu one nekakve prirodne nepravde koja sjebe svaku drugu zivu vestu. To nije u redu ili je pak to jedino u redu, a sve ostalo nije. U svakom slucaju, koncept pijetla je nesto sasvim suprotno od Alenove prirode i filozofije, te iz njegova gledista nesto sasvim neprihvatljivo.
Ovaj posebni pijetao, crnog perja, sa sivim perjem na vratu, ogromnom krijestom i "gacama", utjelovljivao je sve ono sto je Alena zivciralo, a i tome je pridodao neku svoju iritantnu crtu, nekakav faktor X. Sto je cinilo taj faktor X - raspored perja na krilu ili posebna nijansa boje ociju - to ne bi razuman covjek mogao definirati, ipak taj faktor je pijetlu bio neophodan da bi mogao osobi dignuti tlak i uzavrjeti krv. Alen i savrseno iritantni pijetao su se zamrzili na prvi pogled i to je trajalo kroz sva tri mjeseca, nesmanjenim intenzitetom. Verbalni obracun za vruceg popodneva, obracun krilima kod kapije kokosinjca, vrijedanje na kisi... sve se to skupilo na taj zadnji dan. Ovo je bio konacni obracun. Sad ce se saznati tko je glavni, a tko je govno. Alenove oci i podocnjaci bili su uprti u njega.
Sto ta prokleta zivotinja uopce hoce? Ima hrpu zenki na kojima se izdrkava. Ima pravo urlikati u rano jutro. Ima pravo biti bahata preko svake mjere. A sad zeli sacuvati i neka bezvezna jaja koja ionako kokosi svako malo iznesu? E ne moze! Alen je prije 3 mjeseca dosao na selo naci mir, a nasao je hrpu dosadnog posla i odvratnu zivotinju koja je zivjela zivotom kojeg je i on htio zivjeti. Ispao je gubitik pred samim sobom, ispao je gubitnik u usporedbi s pijetlom. Jaja su bila jos jedina sansa da pokaze tom pijetlu tko je tu gazda. Tog se Alen nije namjeravao odreci.

Alen je elegantno prosao kraj pijetla koji je ostao ukopan na mjestu. Trijumf je bio tako blizu! Kokos nesilica se na dodir Alenove ruke raskokodakala.
- Mrs, pizda ti materina! - uzviknuo je Alen, primio kokos i bacio je sa strane... nije bilo jaja. Kokosi su pocele veselo kokodakati.
Otisao je do druge kokosi i dignuo je. Opet nista. Kokosi su veselo kokodakale, a jedna purica s dvorista je proizvela zvuk pijanog debila sto se smije.
Otisao je do zadnje kokosi. Ispod nje takoder nista. Raspašoj u kokosinjcu! Kokosi digle graju i kokodacu, pijetao uvlaci i izvlaci vrat kao jack - in - the box, a Alen, ponizen i potpuno porazen, odlazi iz kokosinjca. Kokosi nisu nesle jaja, a zacijelo ni krave nisu davale mlijeka, vinova loza nije rodila plodom, cvijece nije cvjetalo - i Alenu se pricini da je cijeli svijet na jedan trenutak prestao funkcionirati samo da bi mu se mogao smijati.

2) Oprostaj od strica

Stric je rekao Alenu da ce ga odvesti do kolodvora u obliznjem gradicu, svojim sivim autom sa sivim sjedalima i sivim volanom. Jedino sto nije bilo sivo u autu bilo je dvadesetak mirisa za auto, u obliku zutih, plavih i zelenih borića. Voznja s Alenovim stricem bila je kao ti mirisi - nije to lose prvih par minuta, ali poslije postane nepodnosljivo.
Stric i Alen su se vozili i sutili do prvog semafora na kojem je bilo crveno. Stric je zakocio i, nemajuci pametnijeg posla, progovorio:
- Mislio si da je selo zajebancija, a?
- Nisam mislio da je selo zajebancija, striče! - obrani se Alen.
- Jašta da nije! - otpuhnu stric - Dobro da si došao i malo probao kako se tute radi. Od sela ti ocvrsne tijelo i duh!
Alen nista ne odgovori pa stric nakon par sekundi opet reče:
- Jašta, ti si još premlad pa tog još nisi svjestan, ali s godinama ćeš naučiti cijeniti ovo... iskustvo.
To je bio kraj razgovora. Na kolodvoru su nasli Alenov bus, ostavili kofere unutra, oprostili se, izljubili, Ante je obecao pozdraviti roditelje, a onda je Alen otisao u bus i nasao svoje mjesto.

3) Ponovni susret sa zenskim bicem

- Ti sjedis na 38? - upitala ga je neka djevojka. Alen ju je pogledao. Bila je njegovih godina. Imala je nekako zategnuto lice, kao da se jako puno zivcira u zivotu.
- Da - reče Alen. Djevojka se nasmiješi. Imala je prevelike zube, opazi Alen.
- Ja sam 37. Posto cemo se sad oko 4 sata voziti u busu, da se predstavim! Ja sam Tanja!
Alen je prestravljeno pogledao s kim ce biti tih cetiri sata, i zakljucio je da 3 usamljena mjeseca na selu na kraju svijeta nisu uspjela ubiti njegove kriterije. Sjeti se kako je jednog dana dosao neki stricev prijatelj na casicu rakije. Nakon negdje trece rakije okrenuo se prema Alenu:
- I decko, kako curice?
Alen je slegnuo ramenima i blijedo se nasmijesio:
- Koje cure? Tu ih i nema bas...
- Auuuf! - zabrinuto je uzdahnuo stricev prijatelj i odmahnuo glavom - Lose ti je to, momče, lo - še! Bio sam čitao u strucnoj literaturi da, kad pastir ili čoban puno vremena provodi sa zivotinjama, kad ih gleda dok imaju snošaj, a u isto vrijeme bas ne prica s curama, onda moze on, kazu normalna stvar, moze on, je li, pozeljeti spavati s tom nekom zivotinjom. Ovcom ili patkom, je li!
Sve je to popratio Alenov stric ozbiljnim kimanjem glave.
- Jos nisam pozelio spavati s ovcom, gospodine! - nasmije se Alen.
- Ni nemoj! - upozori ga stricev prijatelj kaziprstom - Uhvati neku djevojcicu, odvedi ju na ples, je li, i tako to, ali sa zivotinjama - ni u ludilu!
Dalje je nastavio pricati o svojoj zeni, o ljubavnicama, kako zene vole uniforme, kako s godinama kriteriji padaju i, najvaznije - kako nije pametno spavati sa zenom bez kabanice! Zanimljiva vecer na selu.
Alena je Tanja pomalo podsjecala na konju. Kao sto je vec spomenuto, on nije pozelio spavati sa zivotinjama.
- Sta slusas? - rece Tanja. Njezine rijeci ga kao udarac prekinu u razmisljanju.
- Pa sta ja znam - rece Alen - Tako, sve ti ja pomalo slusam, ne volim bas tehno, ali ono, inace sve, pa i tehno mogu prozvakati.
Tanja kimne glavom. Nastane tisina od kojih pola minute.
- A ti? - upita Alen.
- Pa, ja ti volim narodnu glazbu - rece Tanja i nastavi - Znas, ima nesto u tome zivotnog, neceg u cemu se mozes prepoznati, sto mozes osjetiti. To je prava stvar.
- Aha - kimne Alen glavom - ali ne mislis li mozda da su sve te pjesme nekako... kako da kazem... iste?
- Pa da, pomalo slice - slozi se Tanja - ali tako ti je to, takav je zivot. Zivot zna ponekad biti takav, svaki dan ti se cini isti, ali trebas pogledati u dubinu, naci ono nesto duse u tom zivotu...

Svaki put kad je Tanja pocinjala pricati, pocela bi nekako naglo, kao da poteže noz. I neke rijeci je pricala jako glasno, neke jako tiho, ali ne onako da naglasi neke stvari ili s nekom drugom namjerom, vec sasvim slucajno. Zbog tog ju je bilo jako tesko pratiti, a opet s druge strane ju je zbog tog bilo nemoguce ignorirati. Srecom, razgovor s Tanjom je bio takav da je iziskivao minimum napora od Alena. Dovoljno je bilo da kima glavom i, kad nastane tisina na jednu sekundu, kaze "da" ili "a to ti je tako".
Jos je jedna stvar bila fascinantna kod Tanje. Koliko je shvatio po onim glasnim rijecima sto ih je izgovarala, teme Tanjinog monologa varirale su u fantasticnom rasponu, i to nekako ovako: jednostavan zivot, monotonost zivota, dress code na poslu, kako dolcevita stoji muskarcu, svijet koji postaje sve besramniji, njena susjeda sto ima kcer koja je zatrudnila, skupoća pelena, losa kvaliteta danasnjih proizvoda opcenito...
Alena je to jos dodatno zbunjivalo jer ne bi bas opazio trenutak kad bi se tema promjenila, ali srecom to nije zahtjevalo mijenjanje odgovora: da. A to ti je tako. Da. A to ti je tako...

Tanja mu je platila kavu u restoranu u kojem su stali. Tamo mu je rekla kako zivi kod decka. Nije bas najzgodniji na svijetu, i u pocetku ju je dosta nervirao, a i nisu se dobro razumjeli jer ona je iz Zagreba, a on iz Zadra a to su razliciti mentaliteti. Ipak, nakon prve faze upoznavanja on se poceo vise truditi, vodio ju je van, kupovao cokoladu i na kraju su se zaljubili.
- A ti? - rece ona - Imas li ti curu?
- Pa, nemam bas... ne, nemam - prizna Alen. Tanja sokirano cikne:
- Pa kako?! Ti si tako zgodan mladic, iskren, pristojan, a vidi se da si dobar u duši! Ti bi mogao imati curu koju god poželiš! Pa kako to, kako?
- Vjerojatno nemam sreće - blijedo se nasmije Alen.
- Da, to je to! - složi se Tanja - Tko zna na kakve si žene naletio! Čuvaj se ti žena, ima nas takvih da stvarno muškarac poludi! Pazi da se ne zaljubiš u kakvu s kojom je cijeli grad spavao, takve upropaste muškarca! Samo gledaj da je lijepa i poštena!
- Jasno! - složi se Alen.

Ostatak puta Tanja je prospavala. U snu je bila rekla nešto tipa "pazi na vazu". Probudila se kod Karlovca. Prije ulaska u grad pitala je Alena broj telefona. Alen se prestravio. Na trenutak je pomislio da joj da stričev broj. Ipak joj na kraju da svoj pravi broj.

4) Ponovni susret sa gradom

Jednom je bio sanjao da radi u inozemstvu, u Svedskoj ili tako negdje, i da se vraca kuci. Kad je dosao natrag, saznao je da su srusili Cibonin toranj i izgradili Eiffelov toranj na tom mjestu. Glupa ideja, ali u snu je to super izgledalo.
U stvarnosti, nista se posebno nije promjenilo. Obnovili su cestu kod Autobusnog kolodvora, to je sve.
Roditelji su dosli po njega. Ceremonija doceka, bla bla, pozdravio ih stric, u gradu nista novo.

I voze se doma, i stanu kod jednog semafora. Neki tip stoji pred zgradom i vice na nju, a ljudi prolaze kraj njega i cudno ga gledaju. Ako osoba puno vremena provodi u gradu a u isto vrijeme ne prica bas sa ljudima - da li se pozeli druziti sa zgradama? I nasmije se Alen jer, iako nije pronasao taj neki mir, pogleda on sve to okolo i bude mu jasno da ga nitko nije nasao. I bude mu lakse, jer lakse je biti ludak medu ludacima. I kad bi covjek pogledao kroz sve one naslage smoga, kao da se i sunce nasmijalo!

Kolega Hybrid me lijepo zamolio da potpomognem njegovu akciju pa to i radim. Pun opis akcije imate na njegovom blogu, a ja cu ovdje u kratkim crtama:
Hybrid zeli napraviti pozadinu svog bloga od slika zenskih spolnih organa (picaka, jelte) blogerica. Da bi to napravio, vi drage citateljice trebate:
a) slikati svoj zenski spolni organ
b) uploadati ga na internet
c) poslati ga na mail somehow2me@yahoo.com

Ne morate davati identitet, vas anonimni pridonos ce biti dovoljan.
Rezultati ove akcije ne idu u nikakve humanitarne svrhe. Tome unatoc, sudjelujte! (ja bih, da sam zensko)

Ja i alter ego moje bivse inkarnacije po imenu "Tko i Sto" odlucili smo napisati zbirku prica. Zvat ce se "Konceptualna zbirka" ili "Manifestalna zbirka", odlucit cemo nakon analize dubine navedenih pojmova. Dubina. Sto dublje, to bolje. Yes. I da, tu cu ih ja stavljati
No, vidjet cete uskoro. Stay tuned.

Glumim kao Pippo Inzaghi.
Bacam se po šesnaestercu i tražim penal.
Cijelo vrijeme loše igram jer ne znam bolje,
A onda imam sreće
i zabijem u devedesetčetvrtoj minuti.

Imam takta kao promašeni dirigent,
Forte, presto, lento u svakom krivom trenutku.
Crna mačka mi sjedi na dnu šolje,
A ja imam sreće,
Pogleda me i kaže da već jednom ušutim.

Sinhronizirani smo kao japanski crtići,
Hoću se baciti s nje i reći da me faulirala,
"Sudija, reci joj da su sve žene drolje"
Ali ja imam sreće,
I ona ima sreće,

I dva začudo sretna indigo djeteta imaju sreće
Te jebu svim Ultarima ovog svijeta
Majku.



* Ultar - neprijatelj indigo djece, nimalo napredan stvor

Ne, ne mislim na vas ljude sto ostavljaju komentare. I ovo nije fikcija.

Postoji u svijetu jedan termin sto se zove drzava. Drzava je jedno tijelo sto ima svoje zakone i prava za gradane, i koje se brine da se ti zakoni i prava provode. Ja sam u drzavi Hrvatskoj, roden tamo igrom slucaja i zivim u Zagrebu, gradu koji i nije tako los.

Postoji velik broj ljudi koji se, iz nekog meni neobjasnjivog razloga (ili razloga kojeg znam, a kojeg se ne usudujem pretpostaviti), uzasno ponose cinjenicom da su se eto, igrom slucaja, rodili u Hrvatskoj. Povrh tog ponosa, postoje takoder i neke osobe unutar te skupine koje, iz nekog jos neobjasnjivijeg razloga, smatraju da su osobe koje su, onom istom igrom slucaja, rodene u drzavi pored nase, nasi smrtni neprijatelji.
Te osobe takoder imaju fuzzy logic u glavi koja glasi "Tko nije s nama, taj je protiv nas".

Ja sam svjestan da postoje ovakvi primitivni ljudi u svijetu, ali nekako tim nekim obrambenih mehanizmima pokusavam to prihvatiti i pokusavam prihvatiti svijet (i grad) u kojem zivim, te pokusavam smatrati da takve osobe treba zaliti jer imaju nekih svojih psiholoskih problema i frustracija. I to stvarno je istina. Ipak, svaki put kad se u praksi susretnem s nekom takvom agresivnom osobom, ja dodem do zakljucka da jednostavno na planeti postoje ljudi kojima treba sprasiti metak u glavu.

Konkretno, ono sto se dogodilo je da sam u tramvaju pricao s prijateljicom s kojom bih trebao uskoro u organizaciji jedne vannastavne grupe otici u Beograd. I usred razgovora upadne neki TIP okruzen cetvoricom TIPOVA i kaze otprilike ovako nesto:
"Hoces li ti vec prestat jednom blebetat o Beogradu?! Odi tamo zivjet ako ti je tako dobar, picka ti materina! Seljacino!" i nastavi blentavo piljiti u mene. Nije izgledao kao neka neinteligentna masa sala, zalosno je sto je izgledao kao sasvim normalna osoba i zalosno je sto je ovaj jebeni grad pun takvih normalnih osoba koje sjede u tramvaju i sute, zive po nekoj bolnoj sabloni i sute, jedu i sute i gomilaju frustracije koje onda usmjeruju na one slucajne karakteristike kod ljudi. Tipa, "Srbi - lose", i tako to. Puno je lakse razlog svog nezadovoljavajuceg zivota naci u Srbima nego pogledati na neke stvari u svom zivotu. Jasno da sam htio stjerati u picku materinu doticnu osobu, reci mu da si svojoj hrvatskoj / srpskoj / islandskoj majci kaze da je seljacina i nek mi se ne petlja u razgovor s uvredama. Jasno da to nisam rekao, jer je gospodin bio jaci od mene i jer je bio okruzen cetvoricom ljudi koji su jaci od mene. A ja ne mogu zdravim razumom izlijeciti neciji bolestan um. Kako takvom covjeku objasniti da ne moras ponizavati druge gradove da bi dokazao da volis svoj grad? Da ne moras ponizavati ljude druge narodnosti da bi volio svoju narodnost? Da ne moras ponizavati druge ljude da bi volio sebe? Zalosna je cinjenica da postoji jako velik broj takvih frustriranih i ogranicenih ljudi, ali ono sto je meni jos zalosnije je da zbog takvih ljudi osoba poput mene i poput mojih prijatelja koji nemaju tih jebenih predrasuda moze tako lagano najebati. Sad sam imao srece i naletio na osobu koja mi je samo psovala mater i nazvala me seljacinom, a jako je moguce da drugi put naletim na nekog tko ce doci i upucati me. To je jebeno tuzno. I zato ne zalim osobe koje imaju te neke dublje frustracije i koje zbog neprilagodbe zivotu moraju ovako iskaljavati taj svoj bijes. Smatram da takve ljude treba zatvoriti u raketu i poslati neku galaksiju u tri picke materine udaljenu od Zemlje.

- Mene je strah tog Bozica - pricao sam Janji dok smo lezali u hotelu - Znas li ti koliko je to ljudi zajebalo? Sva siromasna djeca sto nisu dobivala nikakav poklon za Bozic danas su manijaci sto rade kao ludaci i mlate pare. Jadni ljudi.
- Ne znam - slegnula je ramenima i zamahala cikom cigarete - Ja vjerujem u nekakvu magiju kod Bozica. Jednom sam tocno na Badnjak upoznala savrsenog tipa. Zgodan, sav smijesan i volio je stvari sto ih ja volim. Ali ne da ih je volio i bio onako gej ili kao prijatelj, nego ih je volio a opet me napaljivao. Razumijes sto ti hocu reci?
- Mislim da da - rekao sam nakon krace pauze.
- Silno je volio djecu i imao je stalni posao. Rekao je da radi kao pedagog.
- To je lijepo - rekao sam.
- Kad je Bozic prosao - nastavila je pricati - ta magija je prosla. Nije se vise javljao. Zvala sam ga doma, i javio se netko drugi. Rekao je da sam vec treca zena sto zove i koja ga trazi. Odselio se. I taj tip mi je rekao da mu je prodao stan koji je potpuno u kurcu. Bez instalacija i grijanja i icega. A taj njegov posao - radio je kao djed mraz u ducanu. Pedagog!
Slegnuo sam ramenima.
- To ti je tak - zakljucio sam.

Culi smo kucanje na vratima. Janja je ugasila cigaret i zamahala rukama, da otjera dim. Otvorio sam vrata. To je bio neki tip za kojeg sam iz videnja znao da je iz hotela, ali nisam ga poznavao.
- People! People! - uzbudeno je rekao - Come quick! You must help me!

Janja i ja smo krenuli gore. Palo mi je u jednom trenutku na pamet da nas sigurno misli odvuci u sobu i tamo, ne znam, opljackati, silovati, ubiti. Kad smo dosli gore, pokazao je na ogledalo. Na njemu je bilo nesto pjene za brijanje.
- Do you see? Do you see? - tip je pokazivao na pjenu.
- What about it? - upitao sam.
- Jesus! - rekao je.
Pogledao sam pjenu pazljivije. Pa, zaista, kad bi covjek pazljivije pogledao, vidio bi Isusovo lice.
- Vidis ti Isusa ovdje? - pitao sam Janju i pokazao joj tragove Isusove face.
- Znaš, jednom sam vidjela u novinama kako su znanstvenici rekonstuirali Isusovo lice - rekla je - Stvarno nema veze s onom tipicnom slikom sto svi mislimo da Isus izgleda.
- Ma da? - rekao sam, a onda se okrenuo prema strancu - Well, it looks like Jesus, a little bit. How did that come on the mirror?
- I wanted to shave and accidentaly... you know... - pokazivao je rukama kako mu je ispala pjena iz ruke. Onda se opet zabuljio u pjenu. Janja i ja smo zakljucili da nas vise ne treba pa smo se vratili u sobu. Usli smo u sobu i poceli se ljubiti. Prvo nam je bilo cudno, ali onda smo se uzivili i poceli skidati. Kad je vidjela da ispod hlaca imam bokserice s uzorkom djeda mraza, podivljala je. Sevili smo se dok je vani padao snijeg, a ljudi hodali s blesavim cerekom na licu, i bilo je dobro.

ja cu pokupiti smece
a ti da pripazis na rjecnik
pazi kako se odnosis spram ljudi
paznja je pola zdravlja

ja cu ispricati vic
a ti ne kvari atmosferu
ne vibriraj disonantnim tonovima
disonanca se ne probavlja

ja cu tipkat tvoje rijeci
a ti budi cesce u dobru raspolozenju
ne budi se tako negativan
negativnost se na glupost nastavlja

ja cu odgovarati na pitanja
samo se ti pitanjima ne zamaraj
nikad ti to nije islo
pusti mene da se na te prozivke javljam