Milena, Mladen i Belinda

1) Oprostaj od farme

Sunce je sjalo isprano zutom bojom, a nebo je bilo plavo i praznjikavo. Nas junak Alen izasao je iz kuce i krenuo prema kokosinjcu. Zadnji dan na selu i zadnji zadatak - skupiti jaja. Da obavi jos to i onda moze sve poslati u vrazju mater.

Kokosi su se vrzmale okolo i tiho kokodakale dok pijetao kao da se vrtio stalno oko iste tocke, tocno na sredini prostorije. Kad je Alen usao, kokosi su se razbjezale, a pijetao je stao, uvukao glavu u vrat i pogledao Alena pogledom koji rusi drvene zidove kokosinjca. Alenove oci i podocnjaci bili su uprti u pijetla.
Alena je sama ideja pijetla kao zivotinje izrazito zivcirala. Glupa zivotinja sto sevi, dernja se u rano jutro i bahata je - nema tu one nekakve prirodne nepravde koja sjebe svaku drugu zivu vestu. To nije u redu ili je pak to jedino u redu, a sve ostalo nije. U svakom slucaju, koncept pijetla je nesto sasvim suprotno od Alenove prirode i filozofije, te iz njegova gledista nesto sasvim neprihvatljivo.
Ovaj posebni pijetao, crnog perja, sa sivim perjem na vratu, ogromnom krijestom i "gacama", utjelovljivao je sve ono sto je Alena zivciralo, a i tome je pridodao neku svoju iritantnu crtu, nekakav faktor X. Sto je cinilo taj faktor X - raspored perja na krilu ili posebna nijansa boje ociju - to ne bi razuman covjek mogao definirati, ipak taj faktor je pijetlu bio neophodan da bi mogao osobi dignuti tlak i uzavrjeti krv. Alen i savrseno iritantni pijetao su se zamrzili na prvi pogled i to je trajalo kroz sva tri mjeseca, nesmanjenim intenzitetom. Verbalni obracun za vruceg popodneva, obracun krilima kod kapije kokosinjca, vrijedanje na kisi... sve se to skupilo na taj zadnji dan. Ovo je bio konacni obracun. Sad ce se saznati tko je glavni, a tko je govno. Alenove oci i podocnjaci bili su uprti u njega.
Sto ta prokleta zivotinja uopce hoce? Ima hrpu zenki na kojima se izdrkava. Ima pravo urlikati u rano jutro. Ima pravo biti bahata preko svake mjere. A sad zeli sacuvati i neka bezvezna jaja koja ionako kokosi svako malo iznesu? E ne moze! Alen je prije 3 mjeseca dosao na selo naci mir, a nasao je hrpu dosadnog posla i odvratnu zivotinju koja je zivjela zivotom kojeg je i on htio zivjeti. Ispao je gubitik pred samim sobom, ispao je gubitnik u usporedbi s pijetlom. Jaja su bila jos jedina sansa da pokaze tom pijetlu tko je tu gazda. Tog se Alen nije namjeravao odreci.

Alen je elegantno prosao kraj pijetla koji je ostao ukopan na mjestu. Trijumf je bio tako blizu! Kokos nesilica se na dodir Alenove ruke raskokodakala.
- Mrs, pizda ti materina! - uzviknuo je Alen, primio kokos i bacio je sa strane... nije bilo jaja. Kokosi su pocele veselo kokodakati.
Otisao je do druge kokosi i dignuo je. Opet nista. Kokosi su veselo kokodakale, a jedna purica s dvorista je proizvela zvuk pijanog debila sto se smije.
Otisao je do zadnje kokosi. Ispod nje takoder nista. Raspašoj u kokosinjcu! Kokosi digle graju i kokodacu, pijetao uvlaci i izvlaci vrat kao jack - in - the box, a Alen, ponizen i potpuno porazen, odlazi iz kokosinjca. Kokosi nisu nesle jaja, a zacijelo ni krave nisu davale mlijeka, vinova loza nije rodila plodom, cvijece nije cvjetalo - i Alenu se pricini da je cijeli svijet na jedan trenutak prestao funkcionirati samo da bi mu se mogao smijati.

2) Oprostaj od strica

Stric je rekao Alenu da ce ga odvesti do kolodvora u obliznjem gradicu, svojim sivim autom sa sivim sjedalima i sivim volanom. Jedino sto nije bilo sivo u autu bilo je dvadesetak mirisa za auto, u obliku zutih, plavih i zelenih borića. Voznja s Alenovim stricem bila je kao ti mirisi - nije to lose prvih par minuta, ali poslije postane nepodnosljivo.
Stric i Alen su se vozili i sutili do prvog semafora na kojem je bilo crveno. Stric je zakocio i, nemajuci pametnijeg posla, progovorio:
- Mislio si da je selo zajebancija, a?
- Nisam mislio da je selo zajebancija, striče! - obrani se Alen.
- Jašta da nije! - otpuhnu stric - Dobro da si došao i malo probao kako se tute radi. Od sela ti ocvrsne tijelo i duh!
Alen nista ne odgovori pa stric nakon par sekundi opet reče:
- Jašta, ti si još premlad pa tog još nisi svjestan, ali s godinama ćeš naučiti cijeniti ovo... iskustvo.
To je bio kraj razgovora. Na kolodvoru su nasli Alenov bus, ostavili kofere unutra, oprostili se, izljubili, Ante je obecao pozdraviti roditelje, a onda je Alen otisao u bus i nasao svoje mjesto.

3) Ponovni susret sa zenskim bicem

- Ti sjedis na 38? - upitala ga je neka djevojka. Alen ju je pogledao. Bila je njegovih godina. Imala je nekako zategnuto lice, kao da se jako puno zivcira u zivotu.
- Da - reče Alen. Djevojka se nasmiješi. Imala je prevelike zube, opazi Alen.
- Ja sam 37. Posto cemo se sad oko 4 sata voziti u busu, da se predstavim! Ja sam Tanja!
Alen je prestravljeno pogledao s kim ce biti tih cetiri sata, i zakljucio je da 3 usamljena mjeseca na selu na kraju svijeta nisu uspjela ubiti njegove kriterije. Sjeti se kako je jednog dana dosao neki stricev prijatelj na casicu rakije. Nakon negdje trece rakije okrenuo se prema Alenu:
- I decko, kako curice?
Alen je slegnuo ramenima i blijedo se nasmijesio:
- Koje cure? Tu ih i nema bas...
- Auuuf! - zabrinuto je uzdahnuo stricev prijatelj i odmahnuo glavom - Lose ti je to, momče, lo - še! Bio sam čitao u strucnoj literaturi da, kad pastir ili čoban puno vremena provodi sa zivotinjama, kad ih gleda dok imaju snošaj, a u isto vrijeme bas ne prica s curama, onda moze on, kazu normalna stvar, moze on, je li, pozeljeti spavati s tom nekom zivotinjom. Ovcom ili patkom, je li!
Sve je to popratio Alenov stric ozbiljnim kimanjem glave.
- Jos nisam pozelio spavati s ovcom, gospodine! - nasmije se Alen.
- Ni nemoj! - upozori ga stricev prijatelj kaziprstom - Uhvati neku djevojcicu, odvedi ju na ples, je li, i tako to, ali sa zivotinjama - ni u ludilu!
Dalje je nastavio pricati o svojoj zeni, o ljubavnicama, kako zene vole uniforme, kako s godinama kriteriji padaju i, najvaznije - kako nije pametno spavati sa zenom bez kabanice! Zanimljiva vecer na selu.
Alena je Tanja pomalo podsjecala na konju. Kao sto je vec spomenuto, on nije pozelio spavati sa zivotinjama.
- Sta slusas? - rece Tanja. Njezine rijeci ga kao udarac prekinu u razmisljanju.
- Pa sta ja znam - rece Alen - Tako, sve ti ja pomalo slusam, ne volim bas tehno, ali ono, inace sve, pa i tehno mogu prozvakati.
Tanja kimne glavom. Nastane tisina od kojih pola minute.
- A ti? - upita Alen.
- Pa, ja ti volim narodnu glazbu - rece Tanja i nastavi - Znas, ima nesto u tome zivotnog, neceg u cemu se mozes prepoznati, sto mozes osjetiti. To je prava stvar.
- Aha - kimne Alen glavom - ali ne mislis li mozda da su sve te pjesme nekako... kako da kazem... iste?
- Pa da, pomalo slice - slozi se Tanja - ali tako ti je to, takav je zivot. Zivot zna ponekad biti takav, svaki dan ti se cini isti, ali trebas pogledati u dubinu, naci ono nesto duse u tom zivotu...

Svaki put kad je Tanja pocinjala pricati, pocela bi nekako naglo, kao da poteže noz. I neke rijeci je pricala jako glasno, neke jako tiho, ali ne onako da naglasi neke stvari ili s nekom drugom namjerom, vec sasvim slucajno. Zbog tog ju je bilo jako tesko pratiti, a opet s druge strane ju je zbog tog bilo nemoguce ignorirati. Srecom, razgovor s Tanjom je bio takav da je iziskivao minimum napora od Alena. Dovoljno je bilo da kima glavom i, kad nastane tisina na jednu sekundu, kaze "da" ili "a to ti je tako".
Jos je jedna stvar bila fascinantna kod Tanje. Koliko je shvatio po onim glasnim rijecima sto ih je izgovarala, teme Tanjinog monologa varirale su u fantasticnom rasponu, i to nekako ovako: jednostavan zivot, monotonost zivota, dress code na poslu, kako dolcevita stoji muskarcu, svijet koji postaje sve besramniji, njena susjeda sto ima kcer koja je zatrudnila, skupoća pelena, losa kvaliteta danasnjih proizvoda opcenito...
Alena je to jos dodatno zbunjivalo jer ne bi bas opazio trenutak kad bi se tema promjenila, ali srecom to nije zahtjevalo mijenjanje odgovora: da. A to ti je tako. Da. A to ti je tako...

Tanja mu je platila kavu u restoranu u kojem su stali. Tamo mu je rekla kako zivi kod decka. Nije bas najzgodniji na svijetu, i u pocetku ju je dosta nervirao, a i nisu se dobro razumjeli jer ona je iz Zagreba, a on iz Zadra a to su razliciti mentaliteti. Ipak, nakon prve faze upoznavanja on se poceo vise truditi, vodio ju je van, kupovao cokoladu i na kraju su se zaljubili.
- A ti? - rece ona - Imas li ti curu?
- Pa, nemam bas... ne, nemam - prizna Alen. Tanja sokirano cikne:
- Pa kako?! Ti si tako zgodan mladic, iskren, pristojan, a vidi se da si dobar u duši! Ti bi mogao imati curu koju god poželiš! Pa kako to, kako?
- Vjerojatno nemam sreće - blijedo se nasmije Alen.
- Da, to je to! - složi se Tanja - Tko zna na kakve si žene naletio! Čuvaj se ti žena, ima nas takvih da stvarno muškarac poludi! Pazi da se ne zaljubiš u kakvu s kojom je cijeli grad spavao, takve upropaste muškarca! Samo gledaj da je lijepa i poštena!
- Jasno! - složi se Alen.

Ostatak puta Tanja je prospavala. U snu je bila rekla nešto tipa "pazi na vazu". Probudila se kod Karlovca. Prije ulaska u grad pitala je Alena broj telefona. Alen se prestravio. Na trenutak je pomislio da joj da stričev broj. Ipak joj na kraju da svoj pravi broj.

4) Ponovni susret sa gradom

Jednom je bio sanjao da radi u inozemstvu, u Svedskoj ili tako negdje, i da se vraca kuci. Kad je dosao natrag, saznao je da su srusili Cibonin toranj i izgradili Eiffelov toranj na tom mjestu. Glupa ideja, ali u snu je to super izgledalo.
U stvarnosti, nista se posebno nije promjenilo. Obnovili su cestu kod Autobusnog kolodvora, to je sve.
Roditelji su dosli po njega. Ceremonija doceka, bla bla, pozdravio ih stric, u gradu nista novo.

I voze se doma, i stanu kod jednog semafora. Neki tip stoji pred zgradom i vice na nju, a ljudi prolaze kraj njega i cudno ga gledaju. Ako osoba puno vremena provodi u gradu a u isto vrijeme ne prica bas sa ljudima - da li se pozeli druziti sa zgradama? I nasmije se Alen jer, iako nije pronasao taj neki mir, pogleda on sve to okolo i bude mu jasno da ga nitko nije nasao. I bude mu lakse, jer lakse je biti ludak medu ludacima. I kad bi covjek pogledao kroz sve one naslage smoga, kao da se i sunce nasmijalo!