Vido Bogdanović
07.05.2017., nedjelja
KONZERVA
|
Konzervativizam je u osnovnom značenju društveni i politički svjetonazor i djelovanje koje se protivi naglim društvenim promjenama, osobito revolucionarnim, a zagovara stabilnost poretka, oslonac na tradiciju i na tradicionalne institucije i vrijednosti (porodica, religija, nacionalna privrženost itd.); reforme prihvaća samo ako su striktno pragmatične i ne narušavaju društvenu stabilnost. U prenesenom, razgovornom značenju, termin konzervativizam označava nesposobnost da se prihvati društveni razvoj i modernitet; staromodnost, učmalost. Pristalica konzervativizma je konzervativac. Suprotan je pojam progresist. U javnim diskusijama o raznim društvenim i političkim problemima, ne samo u užem političkom području, redovno se mogu prepoznati "konzervativni" i "progresivni" pristup. Konzervativizam je zajednički naziv za političke ideologije koje se zalažu za državno uređenje koje se temelje na tradicionalnim vrijednostima, odnosno očuvanje postojećeg društvenog poretka. Jedna od alternativnih definicija konzervativizam navodi kao ideologiju kojoj je cilj očuvanje reda i mira na račun društvene jednakosti i ličnih sloboda. Konzervativizam se ponekad definira i kao vezanost uz tradicionalne principe, nasuprot liberalizmu i drugim oblicima progresivizma koji se zalažu za otvorenost prema novim idejama i društvenom eksperimentiranju. Konzervativizam se u politici danas obično vezuje uz desne političke stranke i pokrete, iako bi se konzervativnim mogli nazvati i ljevičari koji se opiru preispitivanju pojedinih ideoloških dogmi. Dodatne teškoće oko definicije konzervativizma izaziva i činjenica da se definicije tradicionalnih vrijednosti i poretka mijenjaju s vremenom. Tako su se u 19. stoljeću zagovornici laissez faire kapitalizma nazivali liberalima, dok su u 20. stoljeću Konzervativna stranka u Velikoj Britaniji, Republikanci u Sjedinjenim Državama i druge konzervativne stranke, nasuprot ljevičarskom zalaganju za državnu intervenciju, prihvatile tzv. "neoliberalnu" ekonomsku strategiju. (izvor: Wikipedija, slobodna enciklopedija) Ako bi potražili definiciju za ''konzervatizam'' i ''konzervativac'' u drugim mudrim knjigama, vjerojatno bi pronašli slična objašnjenja. Već dulje vremena pokušavam shvatit postojanje konzervatizma i konzervativaca, pogotovo onih koji sebe nazivaju ''suvremenim'' ili ''modernim'' konzervativcima. I pokušavam pronać hrvatske riječi za konzervatizam i konzervativac. Konzervativci, ovi naši svakidašnji, nastoje, politički gledano, zadržati postojeće stanje odnosa u društvu ili nerijetko vratit se u neka ranija vremena. Pa prizivaju nekakvu Austro-Ugarsku ili se maškaravaju u crne uniforme. Kao što vjerojatno sumnjaju ili uopće ne vjeruju u evoluciju, biološku, tako isto ne prihvaćaju društvenu evoluciju, stalno mijenjanje društvenih odnosa koje u konačnici rezultira činjenicom da nam svaki dan globalno donosi bolje stanje društvenih odnosa. Kao da nijesu svjesni činjenice da se evolucija ne može zaustaviti, ni ona biološka ni ova društvena. Može se vanjskim utjecajem skrenuti u lošem smjeru, ali zaustaviti ne može, kao ni vrijeme. Svako društveno zastranjivanje pa bilo ono motivirano i dobrim namjerama, potrebno je kasnije ispravljati i vraćati na pozitivan put razvoja društvenih odnosa. Zašto konzervativci nastoje zaustaviti društvene promjene, odnosno napredak u društvenim odnosima pa čak se i vratiti u neka vremena kad su ti odnosi bili još lošiji. Ako nisu glupi, onda opiranje napretku stanja u društvenim odnosima prvenstveno je motivirano vrlo prozaičnim razlozima, svoje društveno djelovanje stavljaju u funkciju zaštite interesa privilegiranog sloja. Štoviše, često su promjene u društvenim odnosima poticane očuvanjem pozicija povlaštenih kao i onih koji o promjenama ili ''reformama'' odlučuju. Drugi razlog može biti jednostavno nesposobnost predviđanja budućeg stanja i okolnosti u društvenim odnosima te strah od nepoznatog i mogućeg neuspjeha što bi rezultiralo gubitkom svog koliko-toliko povlaštenog položaja. Stoga je najbolje svu energiju uložiti u očuvanje postojećeg stanja. U svakom slučaju konzervatizam i konzervativce krasi manja ili veća socijalna neosjetljivost u donosu na ugrožene slojeve i društvene skupine. Bili pametni ili tupavi, strašljivi ili kratkovidni, konzervativci su u konačnici glupi jer ne shvaćaju da se društvene promjene ne mogu zaustaviti. Čak i loši đaci mogu lako prepričati konture društvenih promjena u posljednjih nekoliko tisuća godina. Evolucija društvenih odnosa se ne može zaustaviti, ali se može usporiti ili čak usmjeriti u krivom pravcu. Ne može nam biti utjeha da će vrijeme sve popraviti i izvesti na pravi put. Zbog takve, konzervativne politike moguće je cijeli život potratit u nepravičnoj zajednici. I za to imamo bezbroj još živih svjedoka vremena kojima život protječe u društvenoj nepravdi bez nade da će uskoro doći do pozitivnih promjena. Konzervatizam se odnosi na brojne aspekte života i društvenog stanja. To je ono čime se često susrećemo prateći društvene te pogotovo političke aktivnosti. Vjerojatno je važno tko je za dekriminalizaciju lakih droga, a tko ne; tko je za legalizaciju pobačaja, a tko ne; tko prihvaća istospolne zajednice, a tko ne; tko je za legalizaciju eutanazije, a tko ne; tko odobrava medicinski potpomognutu oplodnju, a tko ne; tko prihvaća predbračni seks, a tko ne - i tako bi mogli nabrajati do u beskraj. Sigurno su to manje ili više važni aspekti ljudskih odnosa no lako ćemo se složiti da su odnosi prema temeljnim ljudskim pravima osnovno mjerilo konzervatizma, odnosno progresivizma. Pravo na život, pravo na rad, pravo na dom, pravo na odmor, pravo na obrazovanje, pravo na zdravstvenu zaštitu, pravo na mišljenje, pravo na jezik bi vjerojatno većina nas nabrojila kao prvenstvena prava po kojima bi se trebala mjeriti uspješnost nekog društva u odnosu na ostvarenje ljudskih prava. Sigurno da tu nedostaje pojam 'sloboda' koju na ovaj ili onaj način sadrži svaki oblik ljudskih prava. I onda me ljute oni koji politiku Hrvatske seljačke stranke smatraju konzervativnom. Politiku koju je kreirao čovjek koji je bio ispred svog vremena. Pazite, ispred svog vremena! Ako to ucrtamo na vremenski pravac onda je lako zaključiti da je Stjepan Radić bio progresivac, a ne nazadnjak ili konzervativac. Osim ideje o nacionalnoj državi spomenimo samo republikanstvo o kojem je govorio u carstvu i kraljevini e da republiku nikad nije dočekao. Prava žena u vremenima kad su većinom bila smatrane prirodnim inkubatorima, pomoćnom radnom snagom bez prava glasa. Nužnošću obrazovanja kao osnovnog preduvjeta napretka (pazite, napretka, a ne nazadovanja) nacije u vremenima kad je preko 80% nacije bilo nepismeno. Nužnošću odvajanja crkve od države. Itd., itd………. Danas, više od 90 godina nakon što je Radić stvarao svoje ideje i politiku stranke, nacionalnu državu smo ostvarili, istina ograničenog suvereniteta, republiku imamo u kojoj je narod obespravljen, žene imaju pravo glasa, ali se i dalje smatraju bićima druge kategorije koje je prihvatljivo ponekad i istuć po mišljenju gotovo polovice hrvatskih srednjoškolaca, još uvijek nemamo punu pismenost, a o stupnju obrazovanja bi mogli raspravljati. Crkva ne da se nije odvojila od države već se namečila na državu s jasnim ciljem sprječavanja sekularizacije društva i pretvaranja zemlje u vjersku državu ……….. Jednom riječju, još uvijek nismo ostvarili vizije Stjepana Radića, njegove ideje su i ispred našeg vremena!!! Ali prihvaćamo floskule da se radi o konzervativcu ili konzervativnoj politici. I tko nam to soli pamet? Deklarirani konzervativci koji sebe vole nazivati suvremenim konzervativcima. Valjda to suvremen ili moderan nešto znači? Vjerojatno imati zadnji ajfon i voziti najnoviji audi? A onda nakon nedjeljne mise doma prebit ženu, jer kasni s objedom. Nazadnjak je nazadnjak bio on moderan ili suvremen, svojim djelovanjem zaustavlja društveni napredak. Ostvareni društveni napredak znači ostvareni napredak u pravičnosti društva. Ostvareni napredak u pravičnosti društva znači poboljšanje odnosa između kapitala i rada u korist radnika. Zaključak je jednostavan, progresivci su naprednjaci s ciljem stvaranja pravičnijeg društva, jednom riječju - pozitivci. A nazadnjaci ili konzervativci vraćanjem u neka ranija vremena ili usporavanjem društvene evolucije zaustavljaju ostvarenje pravičnijeg društva, jednom riječju - negativci. Davno je rekao Radić da problemi u društvu leže u neriješenim odnosima gospode i seljaka, pa nastavio, a mi smo na strani seljaka. Kome to nije jasno tome nije mjesto u Hrvatskoj seljačkoj stranci. Ima dovoljno političkih stranaka koje su na strani gospode pa neka se tamo prebace. Neki već jesu! Zato ne možemo politički surađivati s konzervativnom strankama, nama je mjesto na ljevici …………………….. |
- 12:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||