Vido Bogdanović
19.12.2012., srijeda
KONOP
|
Nije se ni osušilo crnilo na splitskoj presudi, a lokalni moralisti su već prebacili konope preko najbližih grana zahtijevajući da politički oponenti sami sebi presude. Neoprezno. Očito ne znaju koliko je konop opasno oružje s dva kraja pa se često na njemu zanjiše onaj kome nije bilo namijenjeno. Ovaj (ili onaj) slučaj Šipan prvostupanjskom presudom dobio je nepravomoćni pravorijek. Nekoliko mjeseci suđenje je s vremena na vrijeme zabavljalo uglavnom portalsku javnost, sudsko vijeće je donijelo presudu kakvu je donijelo i to bi bilo to. Očekuje se da će se u zakonskom roku podnijeti žalbe na presudu te da ćemo morati pričekati pravomoćnu presudu u drugom stupnju. Dobar odgoj, pogotovo politički, nalaže da se neokončani sudski procesi ne komentiraju. Ne lezi vraže, lokalne podružnice političkih stranaka su požurile iz moralnih razloga zatražiti ostavke na političke dužnosti koje obnašaju vinovnici ovog procesa. Iz moralnih razloga, jer zakon za ovaku težinu presude nije predvidio obvezno razrješenje s dužnosti čak i ako presude budu i potvrđene u ovom obliku. No moramo uzeti u obzir i mogućnost da protagonisti na drugom stupnju budu oslobođeni prvostupanjski utvrđene krivnje. I što bi onda trebali napravit zagovornici podnošenja žurnih ostavki? Recima da A.V. i P.V. danas podnesu ostavke i onda, recimo u ožujku 2013. budu oslobođeni optužnice. Što bi onda trebali napravit N.Š., O.M., I.Ž., D.Š., Ž.R. i brojni drugi zagovornici moralne čistoće u dubrovačkoj političkoj žabokrečini. Vjerojatno uzet drugi kraj konopa i popet se na štokrlu? Vratimo se zato političkom, moralnom aspektu cijele priče o čemu ne bi trebalo bit nepoželjno pisat. Cijela priča je prilično jednostavna, detalje znaju, što bi se reklo i vrapci na grani. Moralni i politički aspekt operacije Šipan poznat je mjesecima. Zbog čega se onda dežurni moralisti javljaju tek sad nakon što je splitska sutkinja pročitala osuđujuću presudu? Je li nešto u njihovim saznanjima ili vrijednosnim sustavima bilo nejasno ili nepoznato? Ako se već bave politikom, a bave se, te ako su i ranije bili upoznati sa slučajem, a trebali su biti, što im je smetalo da inzistiraju na ostavkama i raskidaju političke veze već prije dvije godine? Da je sam projekt formalno proveden u skladu s propisima onda optužnice i presude ne bi ni bilo, možda bi se čak smatralo dobrim djelom. Bit cijele priče jest ispravljanje stare nepravde ili čak nekoliko nepravdi kojim je žiteljima Luke Šipanske oteta njihova imovina. Mjesni dom je akrobacijama samoupravnog socijalizma i tranzicije na hrvatski način postao dio kapitala privatiziranog društva. Pokušaji da se kroz „institucije sistema“ ta nepravda revizijom ispravi nisu uspjeli. I onda se pojavi mogućnost da se sporni dom vrati Šipancima na način da ga za njih otkupi Grad. Projekt je čak nošen kao lokalno predizborno obećanje. Ta mogućnost odgovara i koalicijskom partneru kojemu dom ko dom i ne treba, ali bi mu dobro došli novci od njegove prodaje. Ovdje već imamo nekoliko moralnih stupica. Prva je, zašto je uopće sudjelovao u otimanju doma Šipancima u postupku privatizacije? Ako je neko istinski moralan političar onda je trebao dom izuzeti iz elaborata o pretvorbi i vratiti ga mještanima Luke Šipanske bez naknade. Druga stupica jest sukob interesa. Može li se i smije li se sudjelovat u kupoprodaji imovine ako je netko vlasnik nečega što se prodava i istovremeno utjecajan sudionik u društvu koje kupuje? Sve to dijelu sad moralnih dušobrižnika nije smetalo dok se o političkim savezima razgovaralo i dogovaralo o kupoprodaji. Ove moralne manjkavosti nisu bile dovoljan razlog za ne ulazit u političke saveze, odnosno tražit ostavke. Pokušaj kupoprodaje je pošao stranputicom. Kupoprodaja je zaustavljena, novci su vraćeni s kamatama i navodno nije napravljena posebna materijalna šteta. A Šipanci su i dalje bez doma. Pravosuđe je odlučilo procesuirati samo dva vinovnika cijelog projekta. Ostali koji su s projektom bili upoznati ili u njemu sudjelovali izostavljeni su iz nepoznatih razloga. Neki su još do jučer ujutro usko politički surađivali s od jučer popodne pozvanim da ostavke podnesu iz moralnih razloga. Jer eto prosvijetila ih je splitska presuda. Ili su možda čekali da sve tiho prođe? Budući nije prošlo tiho, već naprotiv, digla se poprilična galama, dečki i cure iz Esdepea su požurili odmaknut se od osuđenih da ne bi sad pred izbore bilo po onoj „s kime si takav si“, a to što su tri i po godine zajednički vodili Grad to više nema veze. Do podne saveznici, popodne neprijatelji. Ne pišem ovo da bi nekoga branio, pogotovo ne Andra i Pera. Odrasli su pa se mogu sami branit, a i nisam baš oduševljen načinom na koji skupa sa svojim koalicijskim partnerima vode Grad. I potpuno mi je svejedno oće li danas podnijet ostavke ili će ostat do izbora. Dividende današnje odluke naplatit će na sljedećim izborima. Jednostavno mi smeta ljudska bezočnost i falsitat koja koristi nepravomoćnu sudsku presudu i pokušava uzdrmanom rivalu zadat konačan udarac, a da nisu bili kapači to odradit bez sudske pomoći. Kad je protivnik na podu vazda se nađe junaka koji bi iskoristili priliku ………. samo da ne bude rugala se sova sjenici ……… |
- 13:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #
06.12.2012., četvrtak
ZNANJE
|
Jasno je svima da ne bi lako našli koncesionara za ukupnu Hrvatsku, ne bi prvenstveno zbog nas, božjih miljenika kojima je ustupio parcelu ranije rezerviranu za sebe. Hrvatsku bez nas, slobodnu od ljudi i stvari, možda bi još netko i uzeo, ali s nama teško …… Kad je evo jasno da je nemoguća svojevrsna monetizacija Hrvatske preostaje nam tražiti način kako iz ovog neželjenog stanja izać. Postojeće političke elite, one vladajuće i one oporbene, ne nude nikakvo rješenje, prijedlog, viziju, strategiju za ostvarenje uspješne Hrvatske. Iz onoga što smo doživljavali i proživljavali proteklih dvadesetak godina ne smijemo se nadati ni nekakvom stranom čudu koje bi nas dobronamjernim potezom čarobnog štapića preusmjerilo u obećavajućem smjeru. Preostaje nam uzdat se u se i svoje snage. Budući postojeće garniture dokazano ne znaju upravljat složenim sustavom međunarodno poznatim i priznatim pod imenom Republika Hrvatska nameće se zadaća pripremiti nove generacije koje će uspjeti uhvatiti se u koštac s brojnim domaćim i međunarodnim izazovima, sve u cilju ostvarenja željenog društva. Prirodni potencijali su tu, bogatiji su no što treba za stabilan život oko četiri milijuna stanovnika. Zadaća se čini jednostavnom, staviti u funkciju postojeće potencijale na način da omoguće udoban i zadovoljavajući život svima. Buduće, uspješne upravljače Republike Hrvatske i svih njenih resursa potrebno je odgojit, obrazovat, uvježbat, naučit kako se ne bi ko i mi zbunjeno vrtili u krug ne znajući točno što im je činit. Uz obiteljski odgoj, kakav takav, ključnu ulogu u pripremi budućih naraštaja ima državni obrazovni sustav. I onaj predškolski, i osnovno školski, srednje školski i akademski. Obrazovanje treba biti najvažniji segment društvenih aktivnosti. Svaka čast i zdravstvu, i policiji, i vanjskim poslovima, vojsci, kazalištu, baletu, glazbi, i cestama, prugama, zrakoplovima, brodovima, i svemu čime se ova neuspješna država nastoji baviti. Osnovni preduvjet mogućeg blagostanja jest odgoj i obrazovanje. ZNANJE predstavlja ključnu riječ kojom se ostvaruje drugi ključni pojam za uspješan izlazak iz krize, KONKURENTNOST. Bez znanja nema konkurentnosti, bez konkurentnosti nema uspjeha. Ko priča da se može bez znanja uspjeti u globalnom svijetu nemilosrdnog natjecanja za svaki dolar, euro ili jen taj laže ili nema pojma o čemu govori. Upravo u tome i leži uzrok našeg neuspjeha, u NEZNANJU. Svi statistički podaci, bez obzira koliko ih relativizirali i ismijavali, ukazuju na to da smo nedovoljno obrazovan, polupismen, primitivan, neuk narod. Što bi naški rekli, injoranti. Statistiku potvrđuju svakodnevni događaji, od prometa do korupcijskih afera. Nedavni štrajk u obrazovnom sustavu, osim što je obradovo Pepa i Rinu, još jednom ukazuje na to da država obrazovanje drži đe i paša britvu. Obrazovanje i znanost su gotovo pa zadnja rupa na vladinoj svirali. Sekundarni problem je to kolika će primanja imat učitelji i profesori. Činjenica koja zabrinjava jest da nam je cijeli sustav u komi. Više se nitko ni ne osvrće na prvorazredne senzacije u kojima profesori na elitnim fakultetima prodavaju ključne ispite, diplomanti kompiliraju svoje radove, postdiplomanti kopiraju svoje magisterije, policija hapsi profesore i studente umjesto klasične lupeže. Djeca idu na nastavu u tri smjene, sjede u negrijanim učionicama, između klupa preskaču preko broka u koje curi kiša. I sve to u zemlji u kojoj ima najviše sveučilišta i veleučilišta po glavi stanovnika. Ima ih toliko da jednostavno nema dovoljno nastavnog osoblja pa se magistri i doktori štancaju ko na tekućoj traci. Magistar ili doktor u Hrvatskoj više nije znanstveno već nastavno zvanje. Jednostavno, da bi neka vukojebina imala sveučilište ili veleučilište mora imat dovoljan broj doktoriranih nastavnika. I stvori ih. Ko što ne znamo uredit mnoge stvari u državi, ne znamo uredit ni obrazovanje. Ali znamo kupit Bemveja, Ajfon, Sansikera, Donperinjona, Kartjea, Lujvitona ……. Tu nam ne fali ni znanja, ni odgoja, ni vizije. Možda tek ponekad solada. E pa kad znamo zadovoljit svoju pokondirenu taštinu raznoraznim kul brendovima, kad znamo za liječenje svojih mladenačkih sportskih frustracija kupovat raznorazne Samire i Jovoviće, onda bi trebali bit barem toliko lukavi, ako ne i pametni pa za određene projekte kupit mačke koji to znaju ostvarit, one koji su to već negdje u svijetu ostvarili. Kad bi se recimo složili da je obrazovanje i znanost naša prvenstvena zadaća onda treba vidjet gdje je u svijetu u sličnim uvjetima ostvaren uspješan sustav obrazovanja i znanosti. Vrlo brzo bi otkrili da u jednoj veliko maloj zemlji koja se zove Finska postoji najuspješniji obrazovni sustav na svijetu u kojemu je obrazovanje besplatno, a rezultati senzacionalni. Mali narod u velikoj zemlji, baš nekako ko i mi, za razliku od nas uspio je osmislit i ostvarit obrazovni sustav čiji rezultati su ključan pokretač nacionalne ekonomije i politike. I zato, treba poručit Jovanoviću da o'ladi i pošalje emisare u Finsku koji bi trebali angažirat potreban broj stručnjaka da dođe na privremeni rad u Hrvatsku i da nam posloži školstvo. Što košta da košta. Okle pare? Pa dignimo brojnim korisnicima proračuna za koje baš nismo sigurni čemu služe. Kad bi uspjeli ostvarit finski model u obrazovanju i znanosti onda bi stvarali ljude koji znaju i čije znanje bi bilo osnova nacionalne konkurentnosti, a učitelji, nastavnici i profesori ugledni članovi društva ko recimo danas liječnici i advokati. Učitelji bi uistinu postali sukreatori novog hrvatskog društva. Umjesto prihvaćanja činjenice da smo kalendarski u 21. stojeću i da nas novi izazovi susreću ne iz godine u godinu, već iz minute u minutu, neki se vraćaju u vremena kad je zemlja bila ravna ploča, a sunce se ko na plafonu vrtilo oko zemlje. Pa tako jedan mali civilizacijski pomak, pokušaj da se u škole uvede obuka o zdravlju, dočekuje na vile i baca na lomaču. Jer, pazi sad ovo, zašto bi djeca u temu i temu razredu učila što je to kondom i kako se upotrebljava? A zašto ne bi!?! Zašto se djeci govori o toleranciji prema homoseksualnosti? A zašto djeca ne bi prihvaćali gej populaciju kao normalnu i sebi ravnopravnu?!? Jer gej je okej! Eto dokle smo došli, ili gdje smo se vratili. Zdravlje, pouka o zdravlju i pravilnom zdravstvenom ponašanju po nekima postaje prvorazredno ideološko i religiozno pitanje iako s time kasnimo barem pedesetak godina?!? Toliko važno da se za uvođenje zdravstvenog odgoja traži održavanje referenduma. Ostaje nadati se da je to ipak jedna mala skupina religioznih oriđinala koje nije zahvatila civilizacijska evolucija. Imamo li šanse? Ne znam, možda imamo, ali nadat se da će se stvari tek same od sebe pomaknut u pravom smjeru glupo je. |
- 22:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||