Nije se ni osušilo crnilo na splitskoj presudi, a lokalni moralisti su već prebacili konope preko najbližih grana zahtijevajući da politički oponenti sami sebi presude. Neoprezno. Očito ne znaju koliko je konop opasno oružje s dva kraja pa se često na njemu zanjiše onaj kome nije bilo namijenjeno.
Ovaj (ili onaj) slučaj Šipan prvostupanjskom presudom dobio je nepravomoćni pravorijek. Nekoliko mjeseci suđenje je s vremena na vrijeme zabavljalo uglavnom portalsku javnost, sudsko vijeće je donijelo presudu kakvu je donijelo i to bi bilo to. Očekuje se da će se u zakonskom roku podnijeti žalbe na presudu te da ćemo morati pričekati pravomoćnu presudu u drugom stupnju. Dobar odgoj, pogotovo politički, nalaže da se neokončani sudski procesi ne komentiraju.
Ne lezi vraže, lokalne podružnice političkih stranaka su požurile iz moralnih razloga zatražiti ostavke na političke dužnosti koje obnašaju vinovnici ovog procesa. Iz moralnih razloga, jer zakon za ovaku težinu presude nije predvidio obvezno razrješenje s dužnosti čak i ako presude budu i potvrđene u ovom obliku. No moramo uzeti u obzir i mogućnost da protagonisti na drugom stupnju budu oslobođeni prvostupanjski utvrđene krivnje. I što bi onda trebali napravit zagovornici podnošenja žurnih ostavki? Recima da A.V. i P.V. danas podnesu ostavke i onda, recimo u ožujku 2013. budu oslobođeni optužnice. Što bi onda trebali napravit N.Š., O.M., I.Ž., D.Š., Ž.R. i brojni drugi zagovornici moralne čistoće u dubrovačkoj političkoj žabokrečini. Vjerojatno uzet drugi kraj konopa i popet se na štokrlu?
Vratimo se zato političkom, moralnom aspektu cijele priče o čemu ne bi trebalo bit nepoželjno pisat. Cijela priča je prilično jednostavna, detalje znaju, što bi se reklo i vrapci na grani. Moralni i politički aspekt operacije Šipan poznat je mjesecima. Zbog čega se onda dežurni moralisti javljaju tek sad nakon što je splitska sutkinja pročitala osuđujuću presudu? Je li nešto u njihovim saznanjima ili vrijednosnim sustavima bilo nejasno ili nepoznato? Ako se već bave politikom, a bave se, te ako su i ranije bili upoznati sa slučajem, a trebali su biti, što im je smetalo da inzistiraju na ostavkama i raskidaju političke veze već prije dvije godine?
Da je sam projekt formalno proveden u skladu s propisima onda optužnice i presude ne bi ni bilo, možda bi se čak smatralo dobrim djelom. Bit cijele priče jest ispravljanje stare nepravde ili čak nekoliko nepravdi kojim je žiteljima Luke Šipanske oteta njihova imovina. Mjesni dom je akrobacijama samoupravnog socijalizma i tranzicije na hrvatski način postao dio kapitala privatiziranog društva. Pokušaji da se kroz „institucije sistema“ ta nepravda revizijom ispravi nisu uspjeli. I onda se pojavi mogućnost da se sporni dom vrati Šipancima na način da ga za njih otkupi Grad. Projekt je čak nošen kao lokalno predizborno obećanje. Ta mogućnost odgovara i koalicijskom partneru kojemu dom ko dom i ne treba, ali bi mu dobro došli novci od njegove prodaje. Ovdje već imamo nekoliko moralnih stupica. Prva je, zašto je uopće sudjelovao u otimanju doma Šipancima u postupku privatizacije? Ako je neko istinski moralan političar onda je trebao dom izuzeti iz elaborata o pretvorbi i vratiti ga mještanima Luke Šipanske bez naknade. Druga stupica jest sukob interesa. Može li se i smije li se sudjelovat u kupoprodaji imovine ako je netko vlasnik nečega što se prodava i istovremeno utjecajan sudionik u društvu koje kupuje? Sve to dijelu sad moralnih dušobrižnika nije smetalo dok se o političkim savezima razgovaralo i dogovaralo o kupoprodaji. Ove moralne manjkavosti nisu bile dovoljan razlog za ne ulazit u političke saveze, odnosno tražit ostavke.
Pokušaj kupoprodaje je pošao stranputicom. Kupoprodaja je zaustavljena, novci su vraćeni s kamatama i navodno nije napravljena posebna materijalna šteta. A Šipanci su i dalje bez doma.
Pravosuđe je odlučilo procesuirati samo dva vinovnika cijelog projekta. Ostali koji su s projektom bili upoznati ili u njemu sudjelovali izostavljeni su iz nepoznatih razloga. Neki su još do jučer ujutro usko politički surađivali s od jučer popodne pozvanim da ostavke podnesu iz moralnih razloga. Jer eto prosvijetila ih je splitska presuda. Ili su možda čekali da sve tiho prođe? Budući nije prošlo tiho, već naprotiv, digla se poprilična galama, dečki i cure iz Esdepea su požurili odmaknut se od osuđenih da ne bi sad pred izbore bilo po onoj „s kime si takav si“, a to što su tri i po godine zajednički vodili Grad to više nema veze. Do podne saveznici, popodne neprijatelji.
Ne pišem ovo da bi nekoga branio, pogotovo ne Andra i Pera. Odrasli su pa se mogu sami branit, a i nisam baš oduševljen načinom na koji skupa sa svojim koalicijskim partnerima vode Grad. I potpuno mi je svejedno oće li danas podnijet ostavke ili će ostat do izbora. Dividende današnje odluke naplatit će na sljedećim izborima. Jednostavno mi smeta ljudska bezočnost i falsitat koja koristi nepravomoćnu sudsku presudu i pokušava uzdrmanom rivalu zadat konačan udarac, a da nisu bili kapači to odradit bez sudske pomoći. Kad je protivnik na podu vazda se nađe junaka koji bi iskoristili priliku ………. samo da ne bude rugala se sova sjenici ………
Post je objavljen 19.12.2012. u 13:45 sati.