Vido Bogdanović
06.12.2012., četvrtak
ZNANJE
|
Jasno je svima da ne bi lako našli koncesionara za ukupnu Hrvatsku, ne bi prvenstveno zbog nas, božjih miljenika kojima je ustupio parcelu ranije rezerviranu za sebe. Hrvatsku bez nas, slobodnu od ljudi i stvari, možda bi još netko i uzeo, ali s nama teško …… Kad je evo jasno da je nemoguća svojevrsna monetizacija Hrvatske preostaje nam tražiti način kako iz ovog neželjenog stanja izać. Postojeće političke elite, one vladajuće i one oporbene, ne nude nikakvo rješenje, prijedlog, viziju, strategiju za ostvarenje uspješne Hrvatske. Iz onoga što smo doživljavali i proživljavali proteklih dvadesetak godina ne smijemo se nadati ni nekakvom stranom čudu koje bi nas dobronamjernim potezom čarobnog štapića preusmjerilo u obećavajućem smjeru. Preostaje nam uzdat se u se i svoje snage. Budući postojeće garniture dokazano ne znaju upravljat složenim sustavom međunarodno poznatim i priznatim pod imenom Republika Hrvatska nameće se zadaća pripremiti nove generacije koje će uspjeti uhvatiti se u koštac s brojnim domaćim i međunarodnim izazovima, sve u cilju ostvarenja željenog društva. Prirodni potencijali su tu, bogatiji su no što treba za stabilan život oko četiri milijuna stanovnika. Zadaća se čini jednostavnom, staviti u funkciju postojeće potencijale na način da omoguće udoban i zadovoljavajući život svima. Buduće, uspješne upravljače Republike Hrvatske i svih njenih resursa potrebno je odgojit, obrazovat, uvježbat, naučit kako se ne bi ko i mi zbunjeno vrtili u krug ne znajući točno što im je činit. Uz obiteljski odgoj, kakav takav, ključnu ulogu u pripremi budućih naraštaja ima državni obrazovni sustav. I onaj predškolski, i osnovno školski, srednje školski i akademski. Obrazovanje treba biti najvažniji segment društvenih aktivnosti. Svaka čast i zdravstvu, i policiji, i vanjskim poslovima, vojsci, kazalištu, baletu, glazbi, i cestama, prugama, zrakoplovima, brodovima, i svemu čime se ova neuspješna država nastoji baviti. Osnovni preduvjet mogućeg blagostanja jest odgoj i obrazovanje. ZNANJE predstavlja ključnu riječ kojom se ostvaruje drugi ključni pojam za uspješan izlazak iz krize, KONKURENTNOST. Bez znanja nema konkurentnosti, bez konkurentnosti nema uspjeha. Ko priča da se može bez znanja uspjeti u globalnom svijetu nemilosrdnog natjecanja za svaki dolar, euro ili jen taj laže ili nema pojma o čemu govori. Upravo u tome i leži uzrok našeg neuspjeha, u NEZNANJU. Svi statistički podaci, bez obzira koliko ih relativizirali i ismijavali, ukazuju na to da smo nedovoljno obrazovan, polupismen, primitivan, neuk narod. Što bi naški rekli, injoranti. Statistiku potvrđuju svakodnevni događaji, od prometa do korupcijskih afera. Nedavni štrajk u obrazovnom sustavu, osim što je obradovo Pepa i Rinu, još jednom ukazuje na to da država obrazovanje drži đe i paša britvu. Obrazovanje i znanost su gotovo pa zadnja rupa na vladinoj svirali. Sekundarni problem je to kolika će primanja imat učitelji i profesori. Činjenica koja zabrinjava jest da nam je cijeli sustav u komi. Više se nitko ni ne osvrće na prvorazredne senzacije u kojima profesori na elitnim fakultetima prodavaju ključne ispite, diplomanti kompiliraju svoje radove, postdiplomanti kopiraju svoje magisterije, policija hapsi profesore i studente umjesto klasične lupeže. Djeca idu na nastavu u tri smjene, sjede u negrijanim učionicama, između klupa preskaču preko broka u koje curi kiša. I sve to u zemlji u kojoj ima najviše sveučilišta i veleučilišta po glavi stanovnika. Ima ih toliko da jednostavno nema dovoljno nastavnog osoblja pa se magistri i doktori štancaju ko na tekućoj traci. Magistar ili doktor u Hrvatskoj više nije znanstveno već nastavno zvanje. Jednostavno, da bi neka vukojebina imala sveučilište ili veleučilište mora imat dovoljan broj doktoriranih nastavnika. I stvori ih. Ko što ne znamo uredit mnoge stvari u državi, ne znamo uredit ni obrazovanje. Ali znamo kupit Bemveja, Ajfon, Sansikera, Donperinjona, Kartjea, Lujvitona ……. Tu nam ne fali ni znanja, ni odgoja, ni vizije. Možda tek ponekad solada. E pa kad znamo zadovoljit svoju pokondirenu taštinu raznoraznim kul brendovima, kad znamo za liječenje svojih mladenačkih sportskih frustracija kupovat raznorazne Samire i Jovoviće, onda bi trebali bit barem toliko lukavi, ako ne i pametni pa za određene projekte kupit mačke koji to znaju ostvarit, one koji su to već negdje u svijetu ostvarili. Kad bi se recimo složili da je obrazovanje i znanost naša prvenstvena zadaća onda treba vidjet gdje je u svijetu u sličnim uvjetima ostvaren uspješan sustav obrazovanja i znanosti. Vrlo brzo bi otkrili da u jednoj veliko maloj zemlji koja se zove Finska postoji najuspješniji obrazovni sustav na svijetu u kojemu je obrazovanje besplatno, a rezultati senzacionalni. Mali narod u velikoj zemlji, baš nekako ko i mi, za razliku od nas uspio je osmislit i ostvarit obrazovni sustav čiji rezultati su ključan pokretač nacionalne ekonomije i politike. I zato, treba poručit Jovanoviću da o'ladi i pošalje emisare u Finsku koji bi trebali angažirat potreban broj stručnjaka da dođe na privremeni rad u Hrvatsku i da nam posloži školstvo. Što košta da košta. Okle pare? Pa dignimo brojnim korisnicima proračuna za koje baš nismo sigurni čemu služe. Kad bi uspjeli ostvarit finski model u obrazovanju i znanosti onda bi stvarali ljude koji znaju i čije znanje bi bilo osnova nacionalne konkurentnosti, a učitelji, nastavnici i profesori ugledni članovi društva ko recimo danas liječnici i advokati. Učitelji bi uistinu postali sukreatori novog hrvatskog društva. Umjesto prihvaćanja činjenice da smo kalendarski u 21. stojeću i da nas novi izazovi susreću ne iz godine u godinu, već iz minute u minutu, neki se vraćaju u vremena kad je zemlja bila ravna ploča, a sunce se ko na plafonu vrtilo oko zemlje. Pa tako jedan mali civilizacijski pomak, pokušaj da se u škole uvede obuka o zdravlju, dočekuje na vile i baca na lomaču. Jer, pazi sad ovo, zašto bi djeca u temu i temu razredu učila što je to kondom i kako se upotrebljava? A zašto ne bi!?! Zašto se djeci govori o toleranciji prema homoseksualnosti? A zašto djeca ne bi prihvaćali gej populaciju kao normalnu i sebi ravnopravnu?!? Jer gej je okej! Eto dokle smo došli, ili gdje smo se vratili. Zdravlje, pouka o zdravlju i pravilnom zdravstvenom ponašanju po nekima postaje prvorazredno ideološko i religiozno pitanje iako s time kasnimo barem pedesetak godina?!? Toliko važno da se za uvođenje zdravstvenog odgoja traži održavanje referenduma. Ostaje nadati se da je to ipak jedna mala skupina religioznih oriđinala koje nije zahvatila civilizacijska evolucija. Imamo li šanse? Ne znam, možda imamo, ali nadat se da će se stvari tek same od sebe pomaknut u pravom smjeru glupo je. |
- 22:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||