|
|
Vido Bogdanović
20.08.2009., četvrtak
NIKO NE SME DA NAS BIJE !
Ima tome desetak godina kako me neki naš međunarodni menadžer ili posrednik ili ne znam ni ja što je bio, najvjerovatnije petaljanac, mjesecima davio da njegovu navodno prijateljicu, inače svjetski poznatu i uspješnu sponzorušu i posvudušu iskoristimo za međunarodnu promociju Dubrovnika i privlaćenje inozemnog kapitala. Uspio je on uz gospođu sponzorušu u Grad privest i nekoliko državnih glavonja uz naše lokalne kako bi svojim aktivnostima do na važnosti i eventualno ostvario svoje meni barem nejasne planove. Organiziro je i tad, a organizira i danas nekakve natječaje ljepotica pa bi onda te nesretnice koje bi okrunio po ne znam kojim kriterijima okolo potezo ko ukras svojih lobističkih aktivnosti.
Inače, imo je vrlo osebujan prijedlog kako iskoristit svjetski glamur svoje prijateljice u korist Dubrovnika. Uporno je predlago, ili bolje reć zahtjevo, da se gospođi pokloni stančić u Gradu i to u Portu poviše kapetanije, onaj što gleda na istok i ima taračicu. Isto tako je predlago da se gospođi osigura vez na velikomu mulu ispod taračice kako bi u svako doba imala jahticu na oku. Sve to uz objašnjenje da bi za Dubrovnik bilo jako dobro kad bi se u svijetu saznalo da neko slavan ko njegova prijateljica ima stan i vez u Gradu. Pričo je kako će svi svjetski bogatuni i selebritiji navalit u Grad koji će se pretvorit, ne znam ni ja u što, Monte Karlo, Nicu …. Jedva sam se riješio tega udava.
Čitam ove dane da će se u Dubrovniku održat nešto što se zove Dubrovnik Film Meeting, nešto ko franšiza Sarajevskog filmskog festivala. Pa će se u Gradu pojavit i Grad zadužit glumac Mickey Rourke čije će prisustvo promovirat Grad u svijetu ko što bi ga valjda promovirala i ocvala sponzoruša s početka priče. Možda i hoće i neka. Neka nas promoviraju imena od ugleda. Ne znam koliko će to sve koštat, ali svaka reklama košta, a dobra se i isplati. Pa će Miki iz Grada poć s vrijednim ručno dizajniranim nakitom.
Dubrovnik već dugo posjećuju poznate i ugledne osobe, istina najviše iz redova politike, ali i iz brojnih drugih branši. I već se poslovično pričalo kako selebritije u Gradu niko ne zarezuje, da im skoro i ne treba pratnja i čuvari. Šetale su se desetine uglednika Stradunom bez da bi oko njih nastale gužve ili guranja. U nas ko da i nema lovaca na autograme. Agresivnost medijskog žutila posljednjih godina je promijenila stvari. Više se ne može dogodit da neko iole poznat sleti na aerodrom, usidri se ispred Grada ili veže u Gružu pa da deseci novinara ne pohitaju po svoj ekskluziv. Čini mi se da Dubrovčani i dalje ne bi zarezivali selebritije sve da se šetaju Stradunom gore, dolje. Veću gužvu stvori Kera s nekakvim svojim škercom.
I dok se partijaneri spremaju ugurat na projekciju filma na stjenovitoj plaži Palasa ne bi li uživo vidjeli i neke filmske zvjezdice koje su organizatori uspjeli dovest, dotle se istinska svjetska zvijezda i to u svojim najboljim godinama i u najboljoj formi odlučila doć u Hrvatsku odmorit za svoje solde. Došla ženska lijepo u društvu s jahtom malo uživat u Mediteranu. Kakav bi to bio Mediteran ko nekad kad ne bi svratila u Grad. I opet za svoje solde i svoj gust, bez cirkusa i pompe, ko što je već prošetala Cavtatom, odlučila prošetat i večerat u Gradu. E kako bi napunili svoje žute akumulatore, skupila se sedma sila uslikat svoj eksluziv. Što bi planetarno slavna pjevačica koja je neki dan napunila zagrebačku bankrotiranu arenu šetala u nas gradom ko neka obična turistkinja nakon večere koju se nije ogrebala? Zašto joj ne bi dali na važnosti trčeći oko nje ko mahniti s bljeskalicama i video kamerama? I sve to da bi dokazali i našima i njihovima da je i Ona bila u Gradu.
Kažu da je dozvoljeno i ne kažnjivo bilo koga snimat na javnom mjestu ili s javnog mjesta. Vjerovatno je to točno. Isto tako je dozvoljeno nekome na javnome mjestu nešto dobacivat i govorit ukoliko to ne vrijeđa njegove rasne, vjerske, nacionalne i bla, bla osjećaje. Ko da te mora obadat? U cijeloj ovoj priči nije pitanje je li nešto dozvoljeno ili nije, pitanje je koliko je nešto pristojno ili ne, koliko je nešto u duhu ovega grada ili ne? Slavna pjevačica i njeno društvo ne moraju ništa znat o duhu ovega grada, ne moraju ništa znat o skladnosti. Ali sve o skladnosti kao ključnom pojmu ove sredine trebala bi znat novinarska svita koja ni sama ne zna iz kojeg razloga trči ko mahnita za iole slavnom osobom. Kad bi znali bit skladni onda ne bi bilo ovakvih problema, a sigurno bi došli do ekskluzivnih snimaka i izjava i od najzatvorenijih osoba, možda čak i uz pomoć njihovih zaštitara? Kažu da je to u svijetu uobičajeno, čekat slavne u zasjedi kako bi ih zaslijepili blicem, uhvatili boju gaćica ili bradavicu koja proviri dok sjedaju u auto. A zašto bi i u temu trebali bit "svijet". Zamislite sebe kako u dobrom raspoloženju idete se društvom romantičnom srednjovjekovnom ulicom dok za vama i oko vas jurca nabrijana ekipa s video tehnikom.
Vratimo se zaštitaru. Nema nikakve dvojbe, ma ko on bio, nije smio na bilo kakav način fizički odgovorit na virtualne prijetnje novinara sve dok one ne bi fizički ugrozile osobe koje štiti. Tako je uostalom reko i sud, frajer je pogriješio iako ne bi smio gubit nerve u ovakvim situacijama, frajer je platio kaznu i troškove i tu priča o njemu završava. Ali počinje priča o nama. Priča o propuštenoj prilici da svjetska mega zvijezda, zvijezda koja će to sigurno bit još četrdesetak godina, zapamti Dubrovnik ko skladnu sredinu u kojoj se i zvijezde ugodno osjećaju, gdje javni prostori nijesu petparačke žute koride kroz koje treba što brže protrčat pazeći da svjetska javnost ne sazna koje ti je boje bikini. Od svih silnih snimki zbog kojih je i nasto ovaj rusvaj ostat će zapamćen tek klip kako snimatelj tad više ničim ugrožen s rive gađa zaštitara u barci. Tužno. 
|
|
|