Vido Bogdanović
30.07.2009., četvrtak
UDŽBENIČKI SPIN
|
Nijesam baš vješt s djecom. Zato sam odma išo na unuke. Pa sad pod stare dane pokušavam pohvatat konce, sve od pelena preko vrtića pa sad oko škole. Rina će u drugi, a Pepe u prvi. Da nije njih vjerovatno se ni bi ni osvrto na svakodnevno recikliranje problema školskih udžbenika. Lani je sve bilo jednostavno. Rina je pošla u školu i dobila sve udžbenike i radne teke i cedeove i perfin poklon kuferić od gradonačelnice. Samo sam se cijele godine borio s pisankom a pa s pisankom b pa sa crtankom ……. nikako nijesam uspio shvatit koju zadaću treba pripremit za koji predmet u koje dobe. Sve u svemu preživjeli smo. Ove godine sve iznova, treba se organizirat jer država ne može obavit poso za nas. Odma moram priznat da i nije bilo u redu da država poklanja knjige svoj djeci. U zemlji ovolikih socijalnih razlika, u zemlji ovakvog ukupnog stanja dio roditelja treba sam kupit knjige svojoj djeci. Ako već djecu dovode u školu autom čije je jedno punjenje rezervara skuplje od školskog kompleta onda zbilja nema nikakvog smisla da društvo plaća knjige njihovoj djeci. Potrebno je samo precizno i pošteno utvrdit imovinski kriterij po kojemu bi se poklanjale knjige. Vlast je rađe populistički podijelila knjige svima i to kao posebno postignuće iz dana u dan napominjala nezahvalnoj naciji. Bolje bi bilo da su dijelom tih novaca unaprjeđivali obrazovnu infrastrukturu kako bi se za početak barem ostvario rad škola u jednoj, jutarnjoj smjeni. Nisam se uhvatio knjiga zbog besplatnosti već zbog nekih drugih stvari koje sam nedavno naučio. Prvo me zaprepastilo saznanje da država, odnosno nadležno ministarstvo dozvoljava nekoliko varijanti udžbenika i ostalih materijala za isti predmet za isti razred pa ostavlja nastavnom osoblju da odabiru koje će koristit u svojoj školi ili razredu. Možda sam glup, ali ne mogu razumjet da bi konačnu odluku o izboru nastavnih sredstava trebali donosit od slučaj do slučaja nastavnici te da sva djeca recimo drugoga razreda osnovne škole ne uče iz iste knjige isti predmet? Možda sam konzervativan, iako ne bi reko, ali ne razumijem kako pojedini nastavnik može donijet odluku iz čega će obučavat bolje nego nekakvo državno tijelo nakon provedene stručne rasprave? Ako jedna djeca iz nekoga razreda u Lapadu uču iz drugačijih knjiga nego neka druga djeca iz Gruža, kako i koliko su usporediva njihova znanja i ocjene? Ne zove li se to obrazovni standard? Priznajem, nemam puno pojma o obrazovanju. I dok sam išo u školu bio sam nesustavni kampanjac, ali ovaku udžbeničku ekstravaganciju nikako ne mogu razumjet. Koliko god razmišljo o mogućim razlozima ovakve udžbeničke politike uvijek dođem do istog zaključka – uzrok i posljedica je lova, novac, biznis, lupežarija. Uvjeren sam da bi politika «jednostrukih» udžbenika i pomagala u ovoj butik, da ne rečem kiosk, državi od 4.5 milijuna ljudi rezultirala barem upola jeftinijim učeničkim kompletom. E, a đe je onda tu smisao? Već nekoliko dana slušamo obavijesti o potrebi korištenja prošlogodišnjih knjiga, o potrebnoj solidarnosti, o nepotrebnom uništavanju očuvanih udžbenika, o razno raznim akcijama udruga i škola. Sve u svemu hvale vrijedna kampanja za racionalno ponašanje i ublažavanje novčanog udara na brojne obitelji. Vrijedno osoblje škola je pripremilo popise odabranih knjiga za narednu školsku godinu kako bi roditelji mogli razradit taktiku i pravovremeno đacima osigurat knjige. Već sam počeo pregledavat Rinine stare knjige i za Pepa pripremat objašnjenja kako to on ne može dobit nove knjige. U školi smo dobili popise udžbenika za prvi i drugi razred. Kad malo bolje pogledaš popise nije ti jasno ko je u ovoj državi lud. Zašto? Pa zato jer od 16 propisanih što udžbenika što radnih bilježnica za prvi razred može se koristit samo 4 prošlogodišnje. Znači novih 12 knjiga treba kupit. Za drugi razred, od 14 propisanih knjiga treba kupit novih 10, odnosno vrijede tek 4 reciklirane. Koliko to znači u novcima ne znam, možda ove 4 koštaju ko i onih 10, 12? Ali sumnjam. Ne treba bit bahat i rasipan, treba iskoristit sve što valja, ali sve skupa mi izgleda ko još jedan spin kako bi se prikrio glavni problem, višestrukost školskih knjiga za što nikako ne mogu pronać objašnjenje. Ko mi je kriv što sam išo u školu kad smo svi učili iz istijeh knjiga!  |
- 14:42 - Komentari (1) - Isprintaj - #
28.07.2009., utorak
ŽELJEZNICA
|
Ima tome davno kako sam čuo mišljenje da je najbolji način za ocijenit neku državu ući u poštu i provozat se vlakom. I što sad reć nakon bolne tragedije pokraj Splita gdje se ko po scenariju najbezobzirnije izmišljotine ogolila sva bijeda ljudi koji bi trebali odgovorno u ime nas i za naš račun organizirat i vodit zajednicu pa i Hrvatske željeznice ko malu (veliku) državu u državi. Dok ama baš nikoga ne uzbuđuje činjenica da bivše vodstvo željeznice sjedi u istražnom zatvoru zbog osnovane sumnje da su bez pištolja zamračili oko 25 milijuna kuna, pomalo se već s naslovnica miču vijesti o poginulim i ranjenim u nesreći na nasapunanim šinama. I nikome ništa. Obitelji nikad neće prežalit izgubljene, ranjeni će ćutit svaku promjenu vremena, željeznica će isplatit odštete, ministar turizma je do mukte smještaj obiteljima i nesreća postaje statističi podatak i novinski kuriozum, najveća od osamostaljenja Hrvatske. Etalon za buduće nesreće. Pročito sam negdje usporedbu s Kornatskom tragedijom kad je bez ikakvog suvislog razloga izginuo cijeli odred vatrogasaca, ni krivi ni dužni. Isto ko što su ni krivi ni dužni izginuli i izranjavani putnici vlaka kojemu su neke budale nasapunale šine. I nikome ništa. Jebi ga, dogodi se! Vrijeme ko četvrta dimenzija jest nepovratno i beskorisno je bit general poslije bitke, ali nevjerovatno je koliko smo nespremni shvatit da ove i ostale brojne nesreće nisu splet nesretnih okolnosti već posljedica nefunkcioniranja sustava. Sustav(i) mora bit tako postavljen i održavan da ne dopušta sistemsku grešku te da može na prihvatljivu razinu smanjiti rizik više sile i ljudske greške. Nesreće su same po sebi strašne i ko što je jučer ministar Kalmeta reko na komemoraciji da ne postoje riječi koje bi ublažile nečiju bol i tugu. Ne postoje. Ali postoje riječi kojima se mora priznati da je sustav dopustio sistemsku grešku koja je izazvala tragediju. Vinovnici greške će možda bit suđeni, a možda i osuđeni, ali svi oni koji su odgovorni za funkcioniranje sustava, odnosno eliminiranje mogućnosti pojave idiota u sustavu koji će za svoj interes uzrokovat sistemsku grešku i tragediju, ostat će neokrznuti. Mi u Hrvatskoj jednostavno ne želimo shvatiti da su neke osobe odgovorne za funkcioniranje sustava, svojim položajem, svojom strukom, svojim moralom, svojim primanjima. Ako su Hrvatske željeznice kao sustav tako organizirane da se kroz prihvaćenu proceduru dopušta mogućnost da neke budale nasapunaju šine onda su prvi odgovorni oni koji osmišljavaju, vode i nadziru sustav. Kako u nas stvari stoje, prvi odgovorni su sam resorni ministar koji, ne lezi vraže, predsjedava i nadzornim odborom izvrnutih željeznica, njegovi željezničarski pomoćnici u ministarstvu, te uprava samih željeznica. Već jučer, prvi radni dan nakon nesreće trebali su ispraznit škrabice, vratit mobitele i ključe od Audia i sa strepnjom doma čekat poziv istražnog suca. Ne nudit ostavke nego ih podnijet, i ostavke i otkaze. I dopustit da na njihova mjesta dođu neki novi ljudi koji će možda znat organizirat sistem, a ne se bavit samo javnom nabavom. Teško je i zamislit svu bol s kojom će nastavit živjet ranjeni i obitelji ubijenih. Nama autsajderima preostaje s njima tek suosjećat i na taj način umirit svoju savjest. Zašto savjest? Pa zato jer svojim (ne)građanskim ponašanjem dopuštamo da nam sustav ne funkcionira i da u svojoj nesavršenosti stvara prostor za sljedeću pa sljedeću pa sljedeću nesreću. Ima li tome kraja? Shvaćate li vi da je nama potpuno svejedno ako direktori zamrače 25 milijuna kuna, ako poštari pokradu vlastitu poštu, ako vatrogasci izginu tamo gdje nije trebalo ništa gasit, ako putnici finu na patologiju umjesto na plažu? Svejedno nam je sve dok sami ne nastradamo. A država? Kakva željeznica i pošta takva i država. |
- 12:49 - Komentari (3) - Isprintaj - #
21.07.2009., utorak
MAČKIN REP
|
Što me nema? Nijesam abdiciro ko Ivo da se ne vratim nego sam jednostavno (komplicirano) skonfuzijan svime što nas snalazi u posljednje doba. U doba godine kad bi društvene aktivnosti trebale bit okrenute odmoru i zabavi svakodnevno nas zaskaču crne vijesti koje u konačnici ne slute na dobro. Sve tamo od izlaska seljaka traktorima na ulice pa do Milinovićevog retro zakona uz najavljivane svakotjedne rebalanse proračuna toliko je zabrinjavajućih događanja da jednostavno ne znam što mislit i okle počet. Opća konfuzija. Ko da nas nezaustavljivo nosi matica prema vodopadu koji se već čuje. Niko ne zna koliko je visok vodopad, imamo li šanse uhvatit se kakve stijene ili grane prije nego nas voda odnese, koliko još uopće ima do vodopada? Na brodu panika, ni posada ni putnici ne znaju što im je činit. Neki su već skočili i otplivali. Drugi bi pobacali sva sidra i pokušali zaustavit klizanje u propast. Treći bi veslali uzvodno. Četvrti bi se pokušali uhvatit lijeve obale. Peti tvrde da spas treba tražit na desnoj. I tako u nedogled. Pa sve do apsurdnih prijedloga da se iz nevolje spasimo kidajući mački rep ili haračeći pošiljatelje SMS poruka. Sad je već svima jasno da ukupna politička i gospodarska, znanstvena i stručna elita pojma nema kako se izvuć iz govana, jer riječna matica je prelijepa za stanje u koje smo zapali. Ko da nijesu čuli priču o otočaninu kojemu je uginuo tovar baš kad ga je uspio naučit da ne jede. To što je doktor Kulić već stotine puta reko da, prepričavam, uspješnost zajednice leži u sposobnosti stvaranja novih i dodanih vrijednosti, nikoga ne interesira. Možda elite i mogu to shvatit ali ne žele priznat, jer bi priznanje takve tvrdnje istovremeno bilo i priznanje da je način na koji su organizirali i vodili zajednicu u proteklih dvadeset i više godina bio potpuni promašaj i da bi za to trebali snosit odgovornost. Stoga od aktualnih elita, vladajućih i opozicijskih, ne možemo očekivat da priznaju greške, promašaje i zloupotrebe te pokrenu potpunu reorganizaciju društva. Oni će i dalje ko Osmanlije i Super Hik uvodit nove i povećavat postojeće harače, smanjivat sirotinji primanja, otimat od potrebitih kako bi imućni i dalje mogli vladat, politički, financijski i gospodarski. Neka krepa i tovar samo da ne propane gazda. Jednostavno ne žele priznat da pilu treba okrenut naopako, da moraju stvorit nešto što se u svijetu zove "business friendly" okružje, društvenu infrastrukturu koja će pogodovat razvitku poduzetničkih inicijativa i time omogućit ubrzano stvaranje novih i dodanih vrijednosti. Tek tad će radnici moć dobit plaće, država poreze, penzioneri penzije i poduzetnici profite, odnosno tek tad ćemo uspjet skrenut recesijskom maticom zahvaćeni brod u mirne vode, potpuno nevažno hoće li bit lijeve ili desne.  |
- 10:53 - Komentari (10) - Isprintaj - #
07.07.2009., utorak
I ŠTO SAD?
|
Eto ti sranja! Kad je bilo za očekivat da će HaDeZe puknut ko prezrela dinja nakon što je Ivo Sanader "zbog osobnih razloga" abdiciro, čini se da će prva kolateralna žrtva desnog unutar stranačkog udara u koalicijskoj mama stranci bit HaeSeS. Dok se HaDeZe homogenizira oko desničarske jezgre predvođene vječnim Vladom Šeksom nakon što su se riješili trči-laži proeuropskog Vlaja iz Splita koji je državu doveo na rub ambisa, izgleda da je dijelu HaeSeSove vrhuške prodrlo u moždane da ovakvim koaliranjem rade isključivo u interesu vlastite (i zajedničke) štete. Sudeći prema onome što govore mediji, jer insajderskih informacija nemam, Karla nijesam čuo već mjesecima, a zadnji put sam bio pozvan na neki stranački sastanak ima više od dvije godine, pomalo se odmrzava zaleđena Jožina politika slijepe služnosti mami svih stranaka. Uz ovake ljetne vrućine i očekivani političko-financijski konačni udar za očekivat je da će se odleđivanje ubrzat te da će razumne snage u stranci shvatiti da nijesmo imali što činit u političkoj infrastrukturi koja sustavno djeluje na štetu nacionalnih interesa. Valjda će napokon shvatit da HaDeZe HaeSeSu nije sestrinska već mačehinska stranka, da činjenica što zajedno sjedimo u pučkoj internacionali (zna li ko čemu to služi?) ništa ne znači te da je krajnje vrijeme da se vratimo izvornim HaeSeSoskim principima. Vraćanje izvornom HaeSeSovom svjetonazoru NIJE korak natrag već korak, i nekoliko koraka, naprijed. HaeSeS nije bio i ne smije u budućnosti biti konzervativna kršćansko demokratska (klerikalna) stranka iz jednostavnog razloga što je Radići nisu takvom osmislili i stvorili. HaeSeS jest progresivna republikanska stranka izraženog socijalnog predznaka, svjetonazora utemeljenog na jednom od osnovnih Radićevih postulata da svi problemi u društvu leže u neriješenim odnosima između seljaka i gospode (čitaj: naroda i gospode/tajkuna) time da HaeSeS tvrdo zastupa i brani interese seljaka (čitaj: naroda) za razliku od HaDeZea koji tvrdo zastupa interese krupnog domaćeg i (pogotovo) stranog kapitala. Drugim riječima politička uloga HaeSeSa jest demokratsko sudjelovanje u iznalaženju i primjeni društvenih odnosa na način da se uklone ili prihvatljivo umanje problemi uzrokovani sukobom naroda i gospode. Izvorna politika nije politički magement već politička (društvena) inventivnost. Prevrat u vladajućoj stranci i državi bio je idealna prilika za izvuć se iz nezahvalne situacije nastale neuspjelim vladanjem koalicije u kojoj smo predstavljali "strateškog" partnera (neš ti strategije). Jesu li ili ne potrebni uranjeni izbori odmah, ne znam. U svakom slučaju HaeSeS je trebao istupit iz Vlade i eventualno do jeseni ili predsjedničkih izbora podržat HaDeZeovu manjinsku vladu kako bi se spriječio potpuni raspad infrastrukture vlasti. Zašto nije, ne znam. Očito postoje interesi i motivi javnosti nepoznati, ali sigurno nisu opća, zajednička dobrobit. Sada uć u Vladu pa se za mjesec ili dva sjetit da nam tamo nije mjesto politika je pišit ću, kakit ću. |
- 14:41 - Komentari (10) - Isprintaj - #
04.07.2009., subota
A DUŠA?
|
Jučer sam u Globusu pročito, među ostalim, i zanimljiv intervju s gospođom Živom Kraus, galeristicom u Veneciji. Tekst iz pera Janje Franko započinje ovako: "Ni jedan grad kao Venecija ne treba toliko ljudi da bi preživio. Oni koji dolaze vidjeti Veneciju, posebnu u svakom pogledu, trebaju u njoj provesti dosta vremena da bi je u pravom smislu osjetili i u njoj vidjeli nešto više od turističke i arhitektonske atrakcije. Valja razumjeti da postoji i drugi sadržaj unutar tog spektakla, a to je - duša grada. Prošlost Venecije ogleda se u sadašnjosti……."  |
- 20:54 - Komentari (8) - Isprintaj - #
03.07.2009., petak
ŽELJEZNIČARSKO BOŽJA PRIČA
|
Znate li onu priču u kojoj je jedan čovjek za despet vlastitoj ženi sam sebi okinuo koka? Ne znate? Nema veze! Na tu priču me je podsjetilo Sanaderovo obrazloženje da je podnio ostavku za despet Europi koja nas je ostavila pred brkljom, kako je tu vlakovođinu situaciju slikovito zastupnicima i javnosti osliko Andrija Hebrang, prof.dr.sc. & dr.med. Sigurno da me nerva tajnovitost razloga Sanaderove ostavke, ko i cijelu naciju, ali još više me nerva bahatost hadezeove vrhuške koja cijelu naciju smatra budalama. Ne treba puno razbijat glavu tražeći razloge Sanaderovog odlaska. Dovoljno je prelistat stare novine i pronać intervju Sanaderovog intimusa i dvorskog arhitekta Jerka Rošina, koji je pismeno ustvrdio da moramo zahvalit samome Bogu što nam je poslo Iva Sanadera. Očito gospodin Bog ili nije bio zadovoljan Sanaderovim perfomansom ili za njega ima neki uzvišeniji zadatak nego da iz kriznih govana vadi odabrani narod hrvatski pa ga je lijepo maknuo s premijerskoga mjesta. E hvala mu! Možda Jerko zna i ko šalje Jadranku Kosor?  |
- 17:22 - Komentari (15) - Isprintaj - #
01.07.2009., srijeda
OŠO
Ko kad je ošo Tile, nacija je ganuta od olakšanja. Za razliku od Tita Ivo nam je ipak ostavio Jovanku.  |
- 17:26 - Komentari (6) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||