Nijesam baš vješt s djecom. Zato sam odma išo na unuke. Pa sad pod stare dane pokušavam pohvatat konce, sve od pelena preko vrtića pa sad oko škole. Rina će u drugi, a Pepe u prvi. Da nije njih vjerovatno se ni bi ni osvrto na svakodnevno recikliranje problema školskih udžbenika. Lani je sve bilo jednostavno. Rina je pošla u školu i dobila sve udžbenike i radne teke i cedeove i perfin poklon kuferić od gradonačelnice. Samo sam se cijele godine borio s pisankom a pa s pisankom b pa sa crtankom ……. nikako nijesam uspio shvatit koju zadaću treba pripremit za koji predmet u koje dobe. Sve u svemu preživjeli smo.
Ove godine sve iznova, treba se organizirat jer država ne može obavit poso za nas. Odma moram priznat da i nije bilo u redu da država poklanja knjige svoj djeci. U zemlji ovolikih socijalnih razlika, u zemlji ovakvog ukupnog stanja dio roditelja treba sam kupit knjige svojoj djeci. Ako već djecu dovode u školu autom čije je jedno punjenje rezervara skuplje od školskog kompleta onda zbilja nema nikakvog smisla da društvo plaća knjige njihovoj djeci. Potrebno je samo precizno i pošteno utvrdit imovinski kriterij po kojemu bi se poklanjale knjige. Vlast je rađe populistički podijelila knjige svima i to kao posebno postignuće iz dana u dan napominjala nezahvalnoj naciji. Bolje bi bilo da su dijelom tih novaca unaprjeđivali obrazovnu infrastrukturu kako bi se za početak barem ostvario rad škola u jednoj, jutarnjoj smjeni.
Nisam se uhvatio knjiga zbog besplatnosti već zbog nekih drugih stvari koje sam nedavno naučio.
Prvo me zaprepastilo saznanje da država, odnosno nadležno ministarstvo dozvoljava nekoliko varijanti udžbenika i ostalih materijala za isti predmet za isti razred pa ostavlja nastavnom osoblju da odabiru koje će koristit u svojoj školi ili razredu. Možda sam glup, ali ne mogu razumjet da bi konačnu odluku o izboru nastavnih sredstava trebali donosit od slučaj do slučaja nastavnici te da sva djeca recimo drugoga razreda osnovne škole ne uče iz iste knjige isti predmet? Možda sam konzervativan, iako ne bi reko, ali ne razumijem kako pojedini nastavnik može donijet odluku iz čega će obučavat bolje nego nekakvo državno tijelo nakon provedene stručne rasprave? Ako jedna djeca iz nekoga razreda u Lapadu uču iz drugačijih knjiga nego neka druga djeca iz Gruža, kako i koliko su usporediva njihova znanja i ocjene? Ne zove li se to obrazovni standard? Priznajem, nemam puno pojma o obrazovanju. I dok sam išo u školu bio sam nesustavni kampanjac, ali ovaku udžbeničku ekstravaganciju nikako ne mogu razumjet. Koliko god razmišljo o mogućim razlozima ovakve udžbeničke politike uvijek dođem do istog zaključka – uzrok i posljedica je lova, novac, biznis, lupežarija. Uvjeren sam da bi politika «jednostrukih» udžbenika i pomagala u ovoj butik, da ne rečem kiosk, državi od 4.5 milijuna ljudi rezultirala barem upola jeftinijim učeničkim kompletom. E, a đe je onda tu smisao?
Već nekoliko dana slušamo obavijesti o potrebi korištenja prošlogodišnjih knjiga, o potrebnoj solidarnosti, o nepotrebnom uništavanju očuvanih udžbenika, o razno raznim akcijama udruga i škola. Sve u svemu hvale vrijedna kampanja za racionalno ponašanje i ublažavanje novčanog udara na brojne obitelji. Vrijedno osoblje škola je pripremilo popise odabranih knjiga za narednu školsku godinu kako bi roditelji mogli razradit taktiku i pravovremeno đacima osigurat knjige. Već sam počeo pregledavat Rinine stare knjige i za Pepa pripremat objašnjenja kako to on ne može dobit nove knjige. U školi smo dobili popise udžbenika za prvi i drugi razred. Kad malo bolje pogledaš popise nije ti jasno ko je u ovoj državi lud. Zašto? Pa zato jer od 16 propisanih što udžbenika što radnih bilježnica za prvi razred može se koristit samo 4 prošlogodišnje. Znači novih 12 knjiga treba kupit. Za drugi razred, od 14 propisanih knjiga treba kupit novih 10, odnosno vrijede tek 4 reciklirane. Koliko to znači u novcima ne znam, možda ove 4 koštaju ko i onih 10, 12? Ali sumnjam. Ne treba bit bahat i rasipan, treba iskoristit sve što valja, ali sve skupa mi izgleda ko još jedan spin kako bi se prikrio glavni problem, višestrukost školskih knjiga za što nikako ne mogu pronać objašnjenje.
Ko mi je kriv što sam išo u školu kad smo svi učili iz istijeh knjiga! 
|