Vido Bogdanović

16.05.2009., subota

FAJV STARS RASVJETA

Jedan od ključnih elemenata privlačnosti Dubrovnika jesu njegove vizure. Kako vremenom zamiru i nestaju izvorni dubrovački sadržaji i vrijednosti, njegove vizure ostaju sve važnije za konkurentnost na nesmiljenom turističkom tržištu. Svekoliki «razvitak» Dubrovnika od pada Republike pa do danas u neposrednu blizinu zidina donio je brojne ružne i agresivne građevine koje ozbiljno ugrožavaju izvornu vizuru Dubrovnika «kakav je nekad bio». Iako su neki naši mudri prednici uklonili «ruski dom» s Trga oružja, nećemo danas uklanjat Porporelu, iskapat nasipe u gradskom opkopu, rušit Excelsior, Gimnaziju, Dubravku, Imperijal, Nautiku, Preparandiju, stari sud ….. Ostavimo te utopističke prostorne korekture za neka druga vremena, vratimo se sadašnjosti. Nedavno osvjetljavanje zidina, i ne samo zidina, sigurno je jedan od pokušaja unapređenja, poboljšanja, a možemo čak reć i stvaranja nove noćne vizure Grada kakve nikad nije bilo. Dobili smo stariji i još ljepši Dubrovnik, noćni. Od prve vijesti da se ide u još jedan, sad konačan projekt dekorativnog osvjetljavanja Dubrovnika to mi se stalno vrti po glavi. Brojne informacije i osvrti, posebno oni Jadranke Ničetić i Sonje Seferović u DV, priča o Dubrovniku kao «gradu svjetlosti» (?!?) te priče o «svjetlosnom zagađenju» (?!?), licemjerno jednosatno gašenje svjetala te nedavni radovi na osvjetljenju Dvora natjeralo me složit ovaj post. Često olako izricana poštapalica da Dubrovnik kao grad izvrsnosti zaslužuje najbolje dodatno me motiviralo u ovim razmišljanjima. Činjenica koja mi ne da mira jest cijena noćnog uljepšavanja. Oko 25 milijuna kuna ili oko 3 milijuna eura za pola posla. Kažu da će trebat još toliko za dogotovit rasvjetu. Kad je Grad bljesnuo osvijetljen izvanka za Festu svetoga Vlaha činilo mi se da je osvjetljenje presnažno. Zidine su bliještale ko neke nestvarne građevine. Kasnije, ne znam jesu li smanjili intezitet ili sam se priviko, osvijetljene zidine mi djeluju privlačno. Ali, o gustima se ne raspravlja. Kako izgleda osvijetljeni Grad, o tome drugom prilikom. Ne znam kako su razmišljale gradske vlasti, investitori, projektanti i izvođači, ali evo kako ja razmišljam. Strogo vremenski gledano, gradske vizure se dijele na dnevne i noćne u istom omjeru. Pola od 8760 godišnjih sati Grad je okupan dnevnim svjetlom, a pola umjetnom rasvjetom ili pokriven mrakom. Ako gledamo životno i turistički, najveći dio života odvija se danju u sezoni kad je dan znatno dulji nego noć. Nemojte me sad tjerat da računam koliki je omjer dan : noć u razdoblju intenzivne turističke sezone. Zašto ovo govorim? Pa zato jer su dnevne vizure Dubrovnika isto tako važne ko i noćne, time da puno više turista posjećuje, obilazi, razgleda Grad danju nego noću. Ako bi uveli mjere turist-sat-dan i turist-sat-noć onda bi iznos turist-sat-dan bio mnogostruko veći od iznosa turist-sat-noć. Važan element projektnog zadatka u cilju stvaranja nove noćne vizure Grada trebo bi uvjetovat da planirane radnje ne smiju ugrozit vrijednosti dnevnih vizura. Što bi vrsni konzervatori rekli, intervencija na kulturnom dobru ga ne smije ugroziti već samo oplemeniti. Na ovim temeljnim principima «pali» su i konzervatori i «najbolji» svjetski osvjetljivač mrtvih građevina. Stvaranjem «izvrsnih» noćnih vizura Grada ugrožene su dnevne. Pođimo redom. Spuštam se prema Gradu niz ulicu Frana Supila ko što svakodnevno činu najskuplji dubrovački gosti. Dok hodam nepostojećim trotoarom, s lijeve strane se nižu toliko poznate vizure Grada. I sve je nekako neometano dok ne prođem Banje. Onda sam u pogledu na Lazarete i Grad iza njega naletio na rasvjetne supove koji ko da činu ogradu između mene i Grada. Spuštanjem na Ploče nalijećem na još rasvjetnih stupova, a jedan se koči pred samim vratima od Grada. Ko neki skarambež u društvu nametljivih znakova i natpisa. Na putu od Ploča iza Revelina opet stupovi s lijeve strane. Zašto ovi stupovi nijesu postavljeni s desne, gornje strane ulice. Tada uopće ne bi smetali pogledu na Grad, ne bi se ni primijetili. Na potezu od Revelina da usjeka ispod Minčeta ista priča. Veličanstvena vizura monumentalnih zidina i predziđa upropaštena je brojnim rasvjetnim stupovima. Čemu služe ti stupovi i na njima povješana rasvjetna tijela tijekom dana? Ničemu! Samo nas ometaju u dubrovačkom užitku. U ovoj priči je potpuno nevažno kako izgledaju sami stupovi, rasvjetna tijela i privješeni reflektori. Kako god da izgledaju utisak je da su sami sebi svrha, ko da je Dubrovnik poznata pozadina za uspješno reklamiranje. Kao da ih nijesu mogli montirat s gornje, desne strane ulice gdje ne bi nikome smetali. Zašto je tako napravljeno niz ulicu Frana Supila do Lazareta i kroz usjek pod Minčetom pa do Pila, a nije moglo bit napravljeno iza Grada?? Valjda je ovako izvrsno! I tako su Grad sa sjevera, sve od Banja pa do usjeka pod Minčetom ukrasili brojnim stupovima s rasvjetnim tijelima. I stigoh na Pile gdje su stare, prastare stupove zamijenili novim. No nijesu se potrudili korigirat ranije propuste. Tako su ispred DM palače jednostavno zavili nove stupove na mjesto starih. Ne znam jesu li uopće primijetili razmještaj stupova u odnosu na palaču, DM. Ako nijesu evo im fotke. Toliko o rasvjetnim tijelima oko Grada. Amo malo u Grad. Kroz vrata od Pila pogled se zaustavlja na načičkanim reflektorima koji vrebaju mrak kako bi nam otkrili svu ljepotu kamene baštine. Ulicom svetoga Dominka nailazim na još reflektora, prvo na krvnikovoj kući, pa u Posatu, pa na slanici, pa na trgu bez oružja, pa uz most na vratima od Grada, I evo nas na početku. Mali đir za velika otkrića. Još se ne mogu načudit zašto smo svi mi, stanovnici i posjetitelji Grada osuđeni platit 25 milijuna kuna da bi svaki uboga dan opet iznova gledali fajv star rasvjetu koja po cijele dane ničemu ne služi. Dobro, kad se smrkne Grad zablista, zasvijetli. Ali mogo je isto tako ili čak i ljepše zasvijetlit bez da se povazdan mora blejat u najbolje stupove i najbolje svjetiljke i najbolje reflektore na svijetu. I šire. I onda nam se još tumači da je to najbolje od najboljeg, štoviše, izvrsno. Možda i jest, ali ja ne bi tim vrlim osječkim projektantima i nezamjenjivim izvođačima do ni da mi okitu bor za Božić. Posebna priča je cijena. Ali što ti je miljun kuna u ova zla vremena! Osim toga su novci, ili kako se to mudro reče sredstva, nenamjenski potrošena. Soldi Društva prijatelja smiju se trošit samo na očuvanje i zaštitu dubrovačkih kulturnih dobara, a nikako za njihovu devastaciju. Tako je barem pisalo u ugovoru između Grada i Društva. Kako sve izgleda po noći druga je priča za neku drugu priliku. Za nadat se da je noćni dobitak opravdanje za dnevni gubitak. Ili bi možda proizvođač trebo plaćat Dubrovniku što ga koristi ko reklamnu podlogu? A možda je već i platio?

- 21:19 - Komentari (6) - Isprintaj - #