Skončava kampanja. Prekosutra su izbori. Kaže se da je politika vještina mogućeg. Znamo što nam je ponuđeno. Ne koristi sad prigovarat da nema dovoljno dobrih kandidata koji bi zadovoljili naša profinjena očekivanja. Što je tu je. Kandidacijski postupak je bio otvoren svima, svih četrdesetak tisuća punoljetnih Dubrovčana + fantomi mogli su se kandidirat. Niko nikome nije branio. Zamisliš da si najljepši, najpametniji, najsposobniji, najpošteniji (nije bitno), skupiš onih nekoliko potpisa i eto te u Kerinoj produkciji. Ko to može platit?
Ipak, samo sto i dvadeset i nešto Dubrovkinja/Dubrovčana se prijavilo vodit nam Grad narednih četiri godine. Znam, najlakše je u nedjelju okrenut glavu, poć na izlet i zaboravit na izbore. Oprostite, zaboravio sam, poć i na misu. (Ne)zadovoljstvo ponuđenim kandidatima se može iskazat na razne načine. Najpošteniji prema zajednici u kojoj živimo jest izlazak na izbore. Pa taman prekrižili sva imena na listićima. I to je stav. Neizlazak na izbore nije stav, to je bahati kukavičluk. Život u zajednici podrazumijeva brojna prava, ali i obveze. Jedna od neobveznih obveza su i izbori.
Moram priznat da mi nije lako. Ma nije mi ni teško. Imam jasan stav, osobni stav u odnosu na ključne kandidate i lako bi se odlučio. I bilo bi lako da nije stranke. Iz meni nerazumljivih razloga vodstvo moje stranke, odnosno stranke koje sam član, odlučilo je već lani politički se udružit s organizacijom koja sustavno djeluje protiv nacionalnih interesa državljana Republike Hrvatske. Sad se očekiva da kao lojalni član glasam za kombiniranu listu iako je iole dobronamjernom promatraču jasno da se radi o nesposobnoj, klijentističkoj, korumpiranoj, rasipnoj, bahatoj, autokratskoj interesnoj skupini kojoj su prioritet osobni interesi i probici dok o zajedničkoj dobrobiti ne razmišljaju ni dok preživaju. Zbog čega su moji stranački drugovi i prijatelji odlučili podijelit svoj osobni ugled i političku sudbinu s ljudima i partijom koji po ničemu nisu sukladni našemu političkom učenju, ne znam. Vjerovatno imaju opipljive razloge.
Trebam li slijepo slijedit stranku i glasat za politiku dijametralno suprotnu životnim i političkim stavovima, ili ostat vjeran političkom učenju i nazoru koji su me i privukli u politiku? Ima nepuna dva dana do odluke. No siguran sam da ću glasat za dobrobit ovoga Grada i moje djece za koju sam uvjeren da će htjet ostat ovdje živjet.
Rina je inače podijelila uloge. Ona će glasat za Pera. Kojega Pera? Vičana. Zašto? Zato što je najveći seljak, a ja volim seljake. Ti ćeš glasat za Šuicu. Pepe za koga ćeš ti glasat? Za Vlaha. Pa nema nikakav Vlaho. Ima! Misliš Vlahušić? E! On se zove Andro, a prezime mu je Vlahušić. Pa to sam i reko. Mami je ostala Marija. Sreća da nema više kandidata. Baš smo složna familja. Osigurali smo se na sva četiri kantuna. 
|