Vido Bogdanović

06.05.2009., srijeda

MEDITERAN KAKVOG NIGDAR NIJE BILO

Danas je 6. maja. U Titino vrijeme Lafodija je bila puna gosta, riva pometena i puna šetača, plaže očišćene i pograbljane, pune ligeštula i kupača, svo zelenilo ostriženo, trava pokošena i cvijeće zasađeno. Muzika je svirala svako veče u Grandu, osim ponedjeljka. Od prvi maja bio je zabranjen svaki promet rivom, čak i za bicikle. Znam, dobro, razumijem. Jebo me Tito! Jugonostalgičarski. Čekajte samo da objasnim. Danas je Lopud, cijeli Lopud, danas na 6. maja, što po novomu jest šesti svibnja oli Majčin dan, ma ne 8. marta, nego maja, svibnja, dakle danas je cijeli Lopud gradilište i odlagalište svega i svačega, a promet skoro ko kroz Gruž u 4 popodne. Moram priznat da ne razumijem. Stalno, svakodnevno, cjelodnevno slušamo o stotinama milijuna nečega i naporima za dovest što više gosta ne bi li doskočili nesmiljenoj recesiji, oprostite, krizi. Nakon akcijskog plana i reklama u svim svjetskim medijima, mi na Lopudu se trudimo uvjerit goste da su falili što su došli i da nikad više ne dođu. Ne znam možda su gosti mazohisti. Možda uživaju u cjelodnevnom lupanju pikamera, brundanju brojnih bagera, rovokopača, viljuškara, utovarivača, pijukanju dampera kad vozu u rikverc. Možda im je drago skakat u školjeru kad nalete brojni registrirani i neregistrirani motocikleti, po otoku traže golf igrališta kad vide brojne električne i motorne golf kariće, zaobilaze svakojaka neregistrirana vozila koja se ne bi smjela pojavit na bilo kojem tehničkom. Vesele se ko mala djeca našem svekolikom napretku i razvitku kad vide hrpe i hrpe građevinskog materijala i građevinskog otpada. Dive se složenim paletama punim matuna koji čekaju da ih osvježi more. Sa strahopoštovanjem se mimoilaze sa cijelom vojskom urednih momaka u istim tutama, florescentim jaketama i raznobojnim šljemovima. Bilo je danas šestoga maja više od deset izletničkih brodova na Lopudu. Gosti nijesu mogli suspregnut oduševljenje radišnim Hrvatima koji su spremni upropastit i sezonu samo da ne bi patio svekoliki razvitak. Cipela punih prašine i blata tužno su odlazili. Zahvaljujući nedavnom ukidanju viza danas je na Lopudu bila i cijela grupa Kineza. Čini mi se da zabrana grubih i bučnih građevinskih radova nastupa 15. lipnja, na svetoga Vida. E sad, čemu cijeli taj trud i preseravanje o produžetku sezone kad čak i nekakva pravila kažu da sezona počinje 15. šestoga, valjda zato što tad prestaje djeci škola i počinju ferije. Ako je tako, a jes tako, onda treba obavijestit Bajsa i Bulića da rastumače turistima i njihovim agentima da ne dolazu prije 15. lipnja. Samo nas ometaju u našim ne malim naporima za svekoliki razvitak i divelopment. Još će neko i stradat. Past će mu nešto na glavu s dizalice ili će ga zgazit demper na Lopudu koji se reklamira ko otok bez automobila. Neš ti pegule. Neko mora pokrenut tu inicijativu. Ma ostavimo mi na kamen sjelu Jelenu koja pjeva više cvijeća, manje smeća, što ćemo činit s bagerima, rovokopačima, pikamerima, demperima, utovarivačima, traktorima, viljuškarima, mopedima, karićima, autićima, biciklama, karijolama, kobrama, japanerima, matunima, paletama, šoderom, cimentom ……. ? I sve to na jednome malome otoku koji živi, nećete vjerovat, od turizma. Zna li itko kako bi sve ovo trebalo organizirat? Umjesto prodavat bozu akcijskim planovima i svekolikim marketinškim strategijama bolje bi bilo da se dogovoru ko to ima vodit naš turizam. U Rvackoj, u Dubrovniku, na Lopudu? U Titino vrijeme se znalo. Znam, dobro, jebo me Tito, ali se znalo. Drugovi iz komiteta su se lijepo sastali i dogovorili, i onda podijelili zadatke, ti to, ti to, a ti to. I eto ti Tita. I sezona je bila spravljena. A sad se ne zna ko pije, a ko plaća. Sori, sori, zna se ko plaća. Drug Đuro je u ono nemilo doba bio u komitetu zadužen za turizam. Pa je li išta zapamtio? I sad je jopet zadužen za turizam. Može li se ikako sjetit kako se onda spravljala sezona koja je započinjala početkom aprila i finivala koncem oktobra. Na Lopudu. Bez kruzera. S jednim brodom dnevno, mjetskim. Neđejom s nijednim. Bez vode. Uspješna sezona koja je hranila nekoliko Lopuda i to nakon što bi nam mrski Beograd pokro devize. Zašto gospar Đuro šuti ko kurva i neće da nam kaže štos kako pripremit sezonu, barem jednu? A onda kad naučimo, sami ćemo dalje.

- 21:34 - Komentari (2) - Isprintaj - #